Logički pozitivizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dopunio |
dopuna |
||
Redak 9:
Wittgensteinova teorija značenja razrađena je u princip verifikacije; jedna tvrdnja je smislena ako i samo ako se može pokazati kao istinita ili lažna na temelju pojedinačnih opažanja (ako to nije logička ili matematička istina). Ovaj kriterij, međutim, ima niz problema koji su sažeti u [[Carl Hempel]]ovom djelu ''"Problems and Changes in the Empiricists Criterion of Meaning"''.<ref>[http://abuss.narod.ru/Biblio/hempel2.htm "Problems and Changes in the Empiricist Criterion of Meaning" by Carl G. Hempel]</ref> Na primjer, tvrdnnja da su "svi labudovi bijeli" je problematična jer da bi se pokazala istinitom moraju se postojeći labudovi ispitati. Drugi problem je taj što princip verifikacije niti je analitički niti sintetički, i prema svojim kriterijima je besmislen.
U potonjem slučaju radi se o istinitosti tvrdnji a u prvom što tvrdnje zaista ''znače''" ([[Moritz Schlick]] u prvom broju čnovina Beasopisa bečkog kruga ''Erkenntnis'').
Akademija se mogla podijeliti na dio koji se bavio sintetičkim stvarima: [[empirizam|empiristi]] (prirodni znanstvenici, sociolozi, povjesničari, itd.), i na [[a priori]]ste (filozofe, logičkare i matematičare). Zadatak ovih posljednih bio je istražiti kako svijet izgleda, jer to prema logičkim pozitivistima, nije se moglo ostvariti sa a priori metodama.
== Napuštanje ideje logičkog pozitivizma ==
Nekoliko faktora dovodi do "pada" logičkog pozitivizma. Jednan faktor bila je kritika unutar paradigme kakvu je Hempel provodio.
U tipičnom analitičko-filozofskom duhu pokušaolo se bezuspješno desetljećima dobiti zadovoljavajući kriterij i na kraju je bilo sve više onih koji su odustajali od ideje.
Važnu ulogu odigrao je jedan drugi filozof koji je pripadalo logičkim pozitivistima: [[Willard van Orman Quine]], najpoznatiji učenik Rudolfa Carnaps. Quine je tvrdio u svom poznatom [[esej]]u iz 1951. "Two Dogmas of Empiricism" (hr. Dvije dogme o empirizmu), da se razlika između sintetičkih i analitičkih tvrdnji ne može jasno održati. Ovaj način razmišljanja stavlja ideju o logičkom pozitivizmu pred svršen čin: npr. stroga podjela na filozofe i ne-filozofe je neodrživa. Iz toga naravno slijeti da se smisao pozitivističkog kriterija ne može prihvatiti. Treći faktor bio je sam Wittgenstein, koji je tijekom 1930-ih i 1940-ih razvio novu filozofiju koja je bila u protivnosti s ''Tractatusom'' i još više prema logičkom pozitivizmu.
| |||