Inačica od 7. srpnja 2013. u 11:10 uredi LeoAdriaticus (razgovor \| doprinosi) 5 edits m Ispravljene neke gramatičke greške ← Starija izmjena		Inačica od 24. siječnja 2017. u 18:49 uredi ukloni ovu izmjenu 89.172.64.11 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 8: Kasnije je Japan platio ratne odštete nekim zemljama koje je okupirao i iskorištavao. No, nekim državama nije plaćena nikakva odšteta. [[Kina\|Kini]] nije plaćena odšteta jer su u međuvremenu tamo vlast preuzeli komunisti pa Amerikanci nisu željeli dopustiti da Japan plaćanjem odštete jača njihove protivnike. Nitko od optuženih nije okrivljavao cara [[Hirohito\|Hirohita]]. Optuženi japanski generali i politički dužnosnici time su željeli zaštititi cara, a Amerikanci su se s time složili jer bi im procesuiranje cara moglo uzrokovati probleme pri okupaciji Japana. Japanski car, [[Akihito]], do današnjih dana odbija posjetiti [[šintoizam\|šintoistički]] hram posvećen dušama vojnika poginulih za cara. == Međunarodni vojni sud za Daleki istok == Prvih dana svibnja [[1946.]] u [[tokio\|Tokiju]] je počeo zasjedati '''Međunarodni vojni sud za Daleki istok''' koji je trebao utvrditi krivnju japanskih ratnih zločinaca. Pripreme za pokretanje takve rasprave bile su duge i naporne, ali ih je, na osnovi uputa o apsolutnoj moći koje je dobio poslije japanske predaje [[2. rujna]] [[1945.]], general [[Douglas MacArthur]] provodio vrlo energično, što mu je dopustio [[Potsdamska konferencija\|Potsdamski memorandum]] od 26. srpnja 1945. godine. Međunarodni vojni sud za Daleki istok uveo je i neke novosti, pojedine zločince upućivao je na suđenje u mjesta gdje su izvršili zločine. Tako je general Yamashita, zapovijednik [[filipini\|Filipina]], bio osuđen i obješen u [[manila\|Manili]], a neki visoki dužnosnici odgovorni za zločine u [[mandžurija\|Mandžuriji]] bili su predani [[Sovjeti]]ma. Ukupno je 1.288 osoba odgovaralo pred raznim savezničkim vojnim sudovima, od kojih su 174 bile osuđene na smrt. Na procesu u Tokiju našlo se 28 okrivljenih. Bili su to najviši državni dužnosnici: [[premijer]]i, ministri, veleposlanici i [[general]]i. Neki od odgovornih za rat i zločine sami su izabrali [[smrt]]. Primjerice, ministar rata Anami izvršio je [[harakiri]]. To su dani individualnog delirija. Život su si, metkom u glavu, oduzeli generali Sugiyama, Tanaka i Honjo te niz mlađih časnika. Optuženi na tokijskom procesu, u kojem je glavna osoba bio general Tojo, morali su odgovarati zbog zavjere protiv mira, zločina protiv čovječanstva, ratnih zločina i zbog agresije na saveznike. Drugim riječima, to je značilo da su optuženi i zbog invazije na Mandžuriju 1931. i njezinog zauzimanja, zbog invazije na Kinu 1932., okupacije pokrajina Jehol i Cijahar 1935. te [[Napad na Pearl Harbor\|napada na Perl Harbur]] bez prethodne objave rata. Redak 23: * [http://www.hrt.hr/arhiv/2005/05/03/ Japanski Nürnberg] [[Kategorija: Japan u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija: Povijest ~~Japana~~1945.-1989.]]

Tokijski proces: razlika između inačica