Grgo Gamulin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
Nema sažetka uređivanja
Redak 21:
Veći dio [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] ([[1941]]. - [[1945]].) proveo je po [[Ustaše|ustaškim]] logorima [[Stara Gradiška]], [[Jasenovac]], [[Lepoglava]]. Pred kraj rata [[17. travnja]] [[1945]], uspio je pobjeći iz vlaka kad su ga prebacivali iz Lepoglave u Jasenovac.
 
Nakon rata [[1945]]. postaje načelnik Odjela za kulturu i umjetnost u Ministarstvu prosvjete [[NR Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]], a od [[1947]]. povjerava mu se nova organizacija nastave na odsjeku Povijesti umjetnosti, Filozofskog fakulteta. Prvih godina, praktički vodi nastavu sam, ali ubrzo je stvorio nastavnički tim od mlađih studenata. Na fakultetu je ostao sve do prinudnog odlaska u mirovinu [[1972]].<ref name="gg"/>, zbog istaknute uloge u hrvatskom [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskom proljeću]]. Jedan je od osnivača Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Instituta povijesti umjetnosti [[1961]]. (zajedno s [[Milan Prelog|M. Prelogom]])<ref>[http://hart.hr/o-nama Institut za povijest umjetnosti]</ref> pokretač stručnih časopisa; Život umjetnosti, Peristil, i drugih. Gamulin je bio počasni član Accademie di Belle Arti i Ateneo Veneto u Veneciji.<ref name="gg"/>
 
Gamulin je prvi temeljito i znanstveno obradio [[Tizian]]ov poliptih (i pripisao ga njemu, kasnije je to napravio i Rodolfo Pallucchini) iz dubrovačke katedrale i gotovo sve važnije oltarne pale iz [[Dubrovnik]]a i okolice (uključujući [[Boka Kotorska|Boku kotorsku]] i cijelu [[Dalmacija|Dalmaciju]]).<ref name="gg"/>Atribuirao je oko pet stotina dotad pretežno anonimnih ili neklasificiranih slika, i na taj način obogatio hrvatsku kulturnu baštinu. Najviše su ga privlačili [[Paolo Veneziano]] i [[Palma Mlađi]], koji su izravno utjecali na istočnu obalu Jadrana, i stil i manjih radionica.