Elefterios Venizelos: razlika između inačica

Sukob između kralja i Venizelosa produbio se i doveo do događaja koji Grci zovu - Veliki narodni raskol, koji je obilježio grčki politički život za nekoliko slijedećih decenija. Venizelosove pristaše iz Grčke vojske uz pomoć [[Francuzi|francuskih]] visokih časnika, izveli su [[30. kolovoza]] [[1916.]] vojni puč, i osnovali "Privremenu vladu narodne odbrane". Ta vlada kontrolirala je sjevernu Grčku, Kretu i veći dio egejskih otoka, dok je kralju ostao jug zemlje. Ubrzo su saveznici priznali sjevernu vladu kao jedinu legitimnu, a ona je [[7. prosinca]] [[1916.]] objavila rat Centralnim silama. U međuvremenu su saveznici povećali pritisak brojnim ultimativnim zahtjevima na kralja [[Kostantin I., kralj Grčke|Konstantina I.]], te je on [[15. lipnja]] [[1917.]] otišao u izgnanstvo. Venizelos se već [[29. svibnja]] [[1917.]], vratio u [[Atena (grad)|Atenu]] i preuzeo vladu, te odmah potpisao ulazak Grčke u savez s Antantom. U vrlo kratkom roku uspio je mobilizirati Grčku vojsku (koja je iako podijeljena na monarhiste i venizeloste) uspjela do jeseni [[1918.]] sakupiti čak 9 [[Zbor (vojska)|divizija]], te je tako postala najveća savezničke vojska na makedonskom frontu. Rat se nakon toga brzo primakao kraju, već [[30. rujna]] [[1918.]] bugarska vlada zatražila je primirje a ubrzo je došao i kraj rata [[11. studenog]] [[1918.]] godine.

Nakon propalog pro-rojalističkog ustanka pod vodstvom generala [[Joannis Metaxas|Joannisa Metaxasa]] prisiljeni kralj Đuro II. u progonstvo, Venizelos se vratio u Grčku i postao je predsjednik vlade još jednom. Međutim, opet je otišao [[1924.]] godine, nakon svađe s anti-monarhistima.

U politiku se na velika vrata vratio nakon izbora održanih [[5. srpnja]] [[1928.]], tad je njegova stranka pobijedila na izborima a on preuzeo vlast. Kako su biračima obećali nove izbore, to su obećanje i ispunili te su u kolovozu te iste godine i održani, ovaj put Venizelosovi Liberali osvojili su 228 od 250 poslaničkih mjesta. Venizelos je bio predsjednik vlade do [[1932.]] godine. Kako je to bilo doba velike gospodarske krize, njegova politička karizma je blijedila te je izgubio na izborima [[1932.]] godine. No već [[1933.]] ponovno je meta atentatora, nakon čega je došlo do dramatičnog pogoršanja političkih prilika u Grčkoj i velikih uličnih demonstracija. Nakon toga Venizelos je pokušao uz pomoć vojske ([[general]] Nikolaos Plastiras) preuzeti vlast u dva neuspjela vojna udara ([[1933.]] i [[1935.]]) nakon drugog neuspješnog udara Venizelos je protjeran iz zemlje. Uslijedila su masovna hapšenja njegovih pristaša, a nakon provedenog referenduma Grčka je ponovno postala monarhija te je ustoličen novi kralj [[Đuro II., kralj Grčke|Đuro II]].

[[Kategorija:Vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]