Elefterios Venizelos: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 58:
Pomoću vještih diplomatskih manevara za njegovih premjerskih mandata se Grčka dvostruko teritorijalno uvećala pripojenjem [[Makedonija (Grčka)|Makedonije]], [[Periferija Epir|Epira]] i velikog dijela [[Regije Grčke|Egejskih otoka]].
Za [[I. svjetski rat|Prvog svjetskog rata (1914.–1918.)]], Venizelos je odveo Grčku na pobjedničku stranu sila [[Antanta|Antante]], što je naknadno Grčkoj pomoglo da opet poveća teritorij. Njegova prosaveznička politika dovela ga je u otvoren sukom s kraljem [[Oton I., kralj Grčke|Otonom I.]], te dovela Grčku do podjele i osnutka dvije paralelne vlade. Ta podjela utjecala je na život Grčke decenijama nakon toga.
No Grčka je zvog sudjelovanja na pobjedničkoj strani nagrađena dozvolom da se teritorijalno uveća na račun [[Turska|Turske]] u [[Anatolija|Anatoliji]] (esklava kod [[Izmir|Smirne]] i [[Istočna Tracija|Istočne Tracije]]) - gotovo do potpunog ostvarenja ideje grčkih nacionalista - Velike Grčke (''Megali Idea''). No i pored tako velikih uspjeha Venizelas je pobjeđen na izborima [[1920.]] od strane podupiratelja kralja Otona I., tako da je otišao u dobrovoljno izgnanstvo iz zemlje, te nije sudjelovao u aktivnostima za vrijeme [[Grčko-turski rat 1919.-1922.|Grčko-turskog rata, 1919.-1922.]], ali se angažirao na Mirovnim pregovorima u [[Lausanne|Lausanni]] na kojima je dogovorena velika razmjena stanovništva između Grčke i Turske.
Redak 74:
====Venizelosovo djelovanje na Kreti====
Venizelos je bio radikalni Grčki nacionalist, kojem je krajnji cilj bio ujedinjenje s Grčkom (Enozis) i protjerivanje svih [[Turci|Turaka]] s [[Kreta|Krete]]. Nakon Kretskog ustanka [[1897.]] i Grčko-turskog rata [[1897.]] u kojem su Grci zapravo gubili bitke s [[Osmansko carstvo|osmanskom]] vojskom, a naročito nakon tadašnjih velikih medijskih događaja poput masakra u [[Heraklion|Heraklionu]] - došlo je do intervencije tadašnjih velikih sila; [[Velika Britanija|Britanije]], [[Francuska|Francuske]], [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], [[Rusko Carstvo|Rusije]] i [[Kraljevina Italija|Italije]]. One su poslale svoje brodove na Kretu, koji su protjerali [[Osmansko carstvo|osmanske]] jedinice s Krete. Nakon toga Kreta je postala neovisna država pod pokroviteljstvom tadašnjih velikih sila; Britanije, Francuske, Rusije i Italije (njihove jedinice zapravo su okupirale Kretu). Na čelo te države kratkog vijeka postavljen je grčki kralj [[Đuro I., kralj Grčke|Đuro I.]] koji je postao je Visoki povjerenik za Kretu, on je uzeo Venizelosa kao ministra pravosuđa ([[1899.]] - [[1901.]]). Venizelos je pomogao ustanovljenju te države napisavši joj ustav, i kod organizacije vlasti, no ubrzo se počeo razilaziti sa svojim šefom Đurom I., oko praktičnih pitanja - kako i kojim tempom ostvariti krajnje ciljeve. Zbog svog radikalizma
Venizelos je istjeran iz vlade, tako je postao vođa oporbe protiv kralja Đure I., nakon oružane pobune u Terisu ([[1905.]]), iza koje je stajao Venizelos - Đuro I. bio je prinuđen podnijeti ostavku na mjesto Visokog povjerenika za Kretu (to su tražile i Velike sile), a na njegovo mjesto postavljen bivši grčki premijer Aleksandros Zaimis. Ubrzo je osnovana Kretska žandarmerija, pa su se savezničke jedinice počele povlačiti s Krete. Na isti dan kad je proglašena [[Dekret o aneksiji Bosne i Hercegovine|Aneksija Bosne i Hercegovine]] [[6. listopada]] [[1908.]] Kretska skupština proglasila je ujedinjenje s [[Kraljevina Grčka|Kraljevinom Grčkom]] (dan prije je [[Bugarska]] proglasila neovisnost od Turske).
| |||