Elefterios Venizelos: razlika između inačica

Sukob između kralja i Venizelosa produbio se i doveo do događaja koji Grci zovu - Veliki narodni raskol, koji je obilježio grčki politički život za nekoliko slijedećih decenija. Venizelosove pristaše iz Grčke vojske uz pomoć [[Francuzi|francuskih]] visokih časnika, izveli su [[30. kolovoza]] [[1916.]] vojni puč, i osnovali "Privremenu vladu narodne odbrane". Ta vlada kontrolirala je sjevernu Grčku, Kretu i veći dio egejskih otoka, dok je kralju ostao jug zemlje. Ubrzo su saveznici priznali sjevernu vladu kao jedinu legitimnu, a ona je [[7. prosinca]] [[1916.]] objavila rat Centralnim silama. U međuvremenu su saveznici povećali pritisak brojnim ultimativnim zahtjevima na kralja [[Konstantin I., kralj Grčke|Konstantina I.]], te je on [[15. lipnja]] [[1917.]] otišao u izgnanstvo. Venizelos se već [[29. svibnja]] [[1917.]], vratio u [[Atena (grad)|Atenu]] i preuzeo vladu, te odmah potpisao ulazak Grčke u savez s Antantom. U vrlo kratkom roku uspio je mobilizirati Grčku vojsku (koja je iako podijeljena na monarhiste i venizeloste) uspjela do jeseni [[1918.]] sakupiti čak 9 [[Zbor (vojska)|divizija]], te je tako postala najveća savezničke vojska na makedonskom frontu. Rat se nakon toga brzo primakao kraju, već [[30. rujna]] [[1918.]] bugarska vlada zatražila je primirje a ubrzo je došao i kraj rata [[11. studenog]] [[1918.]] godine.

 

Po završetku rata, Venizelos je bio predstavnik Grčke na [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919.]] godine. On je bio i sudionik i potpisnik ''Mirovnih pregovora s Bugarskom iz Neuillya'' (predgrađe Pariza) [[1919.]] kao i [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Mirovnih pregovora u Sèvresu]] s [[Turska|Turskom]].