Kemijska veza: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 14:
 
==Ionska veza==
[[File:Ionic Bonds.png|mini|450px|desno|Nastanak ionske veze između atoma natrija i klora]]
 
Ionska veza nastaje između atoma elemenata s malom energijom ionizacije i atoma s velikim elektronskim afinitetom.
Atom male energije ionizacije (elektropozitivan atom) lako predaje elektron (elektron donor, od lat. ''donare'' darivati), i pri tome postaje [[kation]] - pozitivno nabijen [[ion]]. Atom prima elektron (elektron akceptor, od
Redak 40:
 
==Kovalentna veza==
[[File:209 Polar Covalent Bonds in a Water Molecule.jpg|mini|450px|desno|Polarna kovalentna veza u molekuli vode]]
 
Kovalentnu vezu tvore nemetali međusobnim spajanjem, a ona nastaje stvaranjem zajedničkih elektronskih parova, pa oba atoma koji sudjeluju u tvorbi veze imaju zajedničku elektronsku konfiguraciju, koja je energijski povoljnija (stabilnija) od konfiguracije samih atoma. Ako spomenuti uvjeti
nisu ispunjeni, ne stvara se kemijska veza.
Redak 67:
 
==Metalna veza==
[[File:Metallic bond Zn.svg|mini|350px|desno|Metalna veza: kationi cinka okruženi slobodnim elektronima]]
 
'''Metalna veza''' je privlačna sila između valentnih elektrona i iona metala (kationa).
Karakteristična fizička svojstva metala i veliki koordinacijski broj pokazuju da je veza između atoma u metalu različita od kovalentne i ionske veze. Ta veza je vrlo jaka, jer je kristalna rešetka metala vrlo stabilna.
Takva veza se naziva metalna veza. Razlikuje se od ionske jer ne može formirati ione, a od kovalentne jer
ne može formirati kovalentne veze između susjednih atoma.
 
Atomi metala su gusto složeni jer svi imaju jednake polumjere. Zbog blizine atoma preklapaju se vanjske valentne orbitale atoma i nastaju nove zajedničke molekulske orbitale u kojima se vanjski elektroni slobodno gibaju. Elektroni ne pripadaju točno nekom određenom atomu nego svima a to znači da su atomi zapravo kationi.
Linus Pauling iskazuje da je naročita građa metala rezultat rezonancije mnogobrojnih struktura u kojima je par
 
elektrona uvije smješten između neka druga dva atoma. Kako ima više mogućih veza nego parova elektrona, rezonancija uzrokuje potpunu
To je privlačenje mnogih slobodnih elektrona s jedne strane i mnogih pozitivnih iona metala s druge strane, gdje elektroni djeluju kao "ljepilo" i nastaje kristalna rešetka određen strukturu. To je različito od kovalentne ili ionske veza. Ta veza je vrlo jaka, jer je kristalna rešetka metala vrlo stabilna.
delokalizaciju elektrona, pa je zbog toga re metalne veze uvijek manji od jedan. Red veze je kvantnomehanički indeks, koji je mjera
 
Elektroni i pozitivni ioni u metalu se snažno privlače. Dakle, metali često imaju visoku točku taljenja ili vrelišta. Za elektrone kažemo da su '''delokalizirani''' ili slobodni a to objašnjava električnu provodljivost metala kao i toplinsku provodljivost.
 
Linus Pauling iskazuje da je naročita građa metala rezultat rezonancije mnogobrojnih struktura u kojima je par elektrona uvijek smješten između neka druga dva atoma. Kako ima više mogućih veza nego parova elektrona, rezonancija uzrokuje potpunu delokalizaciju elektrona, pa je zbog toga red metalne veze uvijek manji od jedan. Red veze je kvantnomehanički indeks, koji je mjera
raspodjele elektrona među atomima koji tvore vezu, a poprima vrijednost jedan za potpunu jednostruku vezu, dva za dvostruku vezu i tri za potpunu trostruku vezu.
 
Line 102 ⟶ 105:
 
===Vodikova veza===
[[Datoteka:3D model hydrogen bonds in water.jpg|350px|desno|thumb|Model vodikovih veza kod molekula vode]]
 
'''Vodikova veza''' je privlačno međumolekulsko djelovanje između vodikova atoma jedne i elektronegativnoga atoma iste ili druge molekule <ref>[http://struna.ihjj.hr/naziv/vodikova-veza/3672/#naziv] IHJJ, Strukovno nazivlje: Vodikova veza</ref>.
 
Vodikova veza nastaje između molekula u kojima je vodikov atom vezan na atom velike elektronegativnosti (F, O, N). Takve molekule imaju O-H, N-H ili H-F kovalentnu vezu koja je zbog razlike u elektronegativnosti oba atoma polarna: -O<sup>-</sup>-H<sup>+</sup>, -N<sup>-</sup>-H<sup>+</sup>, H<sup>+</sup>-F<sup>-</sup>.
 
Vodikova veza je jača od van der Walsove, ali je slabija od ionske i od kovalentne veze. Jačine je oko 5% kovalentne veze. Zbog vodikove veze molekule kao HF ili H<sub>2</sub>O asociraju seu iliveće polimerizirajumolekulske uagregate, većetvari molekularneimaju više talište i vrelište.
 
Vodikove veze su odgovorne za „nenormalno“ ponašanje vode. Skoro sve tvari se hlađenjem sažimaju dok se led hlađenjem širi. Led nastao od nekog volumena vode ima oko 9% veći volumen. Zato led pliva na vodi a vodovodne cijevi pucaju ako smrznu.
 
Vodikova veza nastaje između molekula u kojima je vodikov atom vezan na atom velike elektronegativnosti (F, O, N).
Vodikova veza je jača od van der Walsove, ali je slabija od ionske i kovalentne veze. Zbog vodikove veze molekule kao HF ili H<sub>2</sub>O asociraju se ili polimeriziraju u veće molekularne
agregate.
Vodikova veza se sastoji od slijedećih interakcija:
* elektrostatsko privlačenje
Line 112 ⟶ 121:
* odbijanje elektronskih oblaka.
 
Vodikove veze se javljaju u mnogim grupama spojeva kao što su: alkoholi, amini, amidi, organske kiseline, aminokiseline.
Vodikova veza je vrlo značajna u biološkim molekulama kao što je dvolančanadvostruka spiralna zavojnica [[deoksiribonukleinska kiselina|deoksiribonukleinske kiseline]] (DNK), gdje su polovine „ljestava“ povezane međumolekulskim vodikovim vezama. Molekulski lanci glukoze u niti celuloze također su povezani vodikovom vezom; cijepanjem drva sjekirom svladavamo vodikove veze.
(DNK) gdje su lanci povezani intermolekularnim vodikovim vezama, koje su relativno slabe.