Albrecht von Wallenstein: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 8:
===Veleposjednik===
Godine 1618., kada su se češki protestantski plemići pobunili protiv cara Ferdinanda II., čime izbija [[tridesetogodišnji rat]], Wallenstein je ostao vjeran [[Habsburgovci]]ma. Iako nije sudjelovao u odlučnoj pobjedi carske vojske kod [[Prag]]a 1620., rasprodaja imovine oduzete pobunjenicima mu je omogućila da kupi ogromne posjede u [[Reichenberg]]u i [[Friedland]]u. Do 1622. bio je jedan od najvećih zemljoposjednika u kraljevstvu, a sam Ferdinand II. mu je 1624. dodjelio naslov [[Vojvoda|vojvode]] od Friedlanda. Wallensteinov drugi brak, 1623., sa Isabellom von Harrach, doveo ga je u krug carevih najužih suradnika.
Wallensteinovo nevjerojatno brzo stjecanje golemog bogatstva i utjecaja proizlazi iz njegove sposobnosti da shvati svaku moguću prednost iz političkog sustava koji ovisi o [[Plaćenici|plaćenićkoj vojsci]]. Od početka je organizirao svoje posjede da stvori osnove za regrutiranje te stvaranje prateće vojne industrije za opremanje svojih postrojbi, čije je usluge nudio uz veliku zaradu. No, njegovi talenti kao zapovjednika na bojištu su bili osrednji.
Redak 17:
Precjenivši sigurnost svojih položaja u Njemačkoj, Ferdinand II. je [[1630.]] na Regensburškom saboru izbornih knezova oduzeo Wallensteinu vrhovno zapovjedništvo. Međutim, Ferdinandov [[Edikt o restituciji]] je isprovocirao švedskog kralja [[Gustav II. Adolf|Gustava II. Adolfa]] da se uključi u rat. Švedska invazija iste godine poništila je sve ranije uspjehe vojske Katoličke lige, i Ferdinand II. je ponovno morao zatražiti Wallensteinove usluge. Wallenstein je tada caru postavio iznimno visoke uvjete svog povratka na čelo vojske.
U proljeće 1632. Wallenstein uspjeva protjerati Sase iz Češke i napreduje u borbama protiv švedske vojske. Prisilio je Gustava II. Adolfa da se povuče iz [[Bavarska|Bavarske]]. Dana 16. studenog 1632. švedska vojska se sukobila sa Wallensteinovim snagama kod [[Lützen]]a. Katolička vojska je [[Bitka kod Lützena|izgubila bitku]], ali je Gustav II. Adolf u bitci smrtno ranjen. Tijekom zime Wallenstein se povlači u Češku.
U pripremama za nadolazeću kampanju 1633., Wallenstein je pokazao nespremnost za napad na neprijatelja što je izazvalo mnogo zabrinutosti u [[Beč]]u i [[Španjolska|Španjolskoj]]. Wallenstein je zapravo započeo pripreme za napuštanje cara; bio je bijesan na Ferdinanda koji je odbio opozvati Edikt o restituciji. Tada je Wallenstein započeo tajne pregovore sa [[Saska (pokrajina)|Saskom]], [[Brandenburg]]om, [[Švedska|Švedskom]], i [[Francuska|Francuskom]]. Neprijatelji Habsburgovaca su ga pokušavali privući na njihovu stranu. Želeći pokazati svoju moć, Wallenstein je nastavio ofenzivu protiv Šveđana i Sasa, te zadobio svoju posljednju pobjedu na Steinau na [[Odra|Odri]] u listopadu. Tada je nastavio s pregovorima.
Redak 24:
U prosincu Wallenstein je odmarao svoju vojsku u Češkoj, oko [[Plzeň]]a. Beč se uskoro definitivno uvjerio u njegovu izdaju, tajni sud proglasio ga je krivim, a car je tražio sredstvo kojim bi ga se oslobodio. Wallenstein je bio svjestan plana da ga se zamijeni, ali je bio uvjeren da će se njegova vojska između odanosti caru i njemu odlučiti u njegovu korist.
Dana [[24. siječnja]] [[1634.]] car je potpisao tajnu odluku (pokazanu samo nekima od Wallensteinovih časnika) kojom mu oduzima zapovjedništvo. Izgubivši potporu svoje vojske, Wallenstein je shvatio razmjere opasnosti, te 23. veljače sa stotinjak ljudi otišao iz Plzeňa za Cheb, nadajući se da će se susresti sa Šveđanima pod vojvodom Bernhardom. No nakon njegova dolaska u Cheb, neki škotski i irski časnici u njegovoj službi su ga ubili u noći [[25. veljače]].
==U popularnoj kulturi==
Redak 34:
[[Kategorija:Vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Češki političari]]
[[Kategorija:Plemstvo]]
| |||