Inkvizicija: razlika između inačica

Oko [[12. stoljeće|12. stoljeća]] razna vjerovanja, koja je Katolička crkva proglasila herezama, sve su se više širile Zapadnom [[Europa|Europom]], ponajviše [[Dualizam (religija)|dualizam]]. Ova vjerovanja su samim svojim postojanjem ugrožavala vlast Katoličke crkve i feudalnih vladara<ref> Levack, Brian P.: The Withc-Hunt in Early Modern Europe(second edition), Longman, London and New York 1995,ISBN 0-582-08069-X, str. 167-171, 232</ref> čiju je vlast Crkva sakralizirala krunidbom kraljeva i proglašavanjem monarhijskog feudalnog uređenja utemeljenima na Božanskom autoritetu. Stoga [[papa]] [[Lucije III.]] i car [[Fridrik I. Barbarossa]] dekretom ''Ad abolendam'' [[4. studenog]] [[1184.]] osnivaju ''Biskupsku inkviziciju'', tj. daju [[biskup]]ima ovlasti da u svojim [[biskupija]]ma imenuju svećenika (inkvizitora) koji će pokretati postupke protiv heretika.

Godine [[1478.]] [[Ferdinand II. Aragonski]] i [[Izabela I. Kastiljska]] uz dozvolu pape [[Siksto IV.|Siksta IV.]] osnivaju ''Španjolsku inkviziciju'' radi obrane katolicizma u zemljama španjolske krune nakon [[Rekonkvista|Rekonkviste]]. U [[Španjolska|Španjolskoj]] su tada zajedno s kršćanima živjeli [[Židovi]] i [[muslimani]] koji su zajedno s kršćanskim hereticima također bili predmetom postupaka inkvizicije. Vremenom se nadležnost Španjolske inkvizicije proširila i na neke svjetovne prijestupe kao što je [[bigamija]] i [[vještice|vještočarenjevještičarenje]]. Španjolska je inkvizicija poznata kao najokrutnija. Slična, iako manja, bila je [[Portugalska inkvizicija]].