Léon Degrelle: razlika između inačica

Nakon studiranja na jezuitskom fakultetu i nedovršenog studija prava na ''Université catholique de Louvain'', Degrelle je radio kao novinar za [[Konzervativizam|konzervativne]] [[Katolicizam|katoličke]] novine ''Christus Rex''. Jedno vrijeme je proveo kao dopisnik u Meksiku gdje je svjedočio oružanom sukobu katoličkih (Cristero) i antiklerikalnih snaga. Još zarana je postao impresioniran idejama reakcionarnog francuskog filozofa Charlesa Maurrasa, a pod dojmom sukoba u Meksiku poveo je militantnu struju unutar belgijske Katoličke stranke koja se okupila oko njegovih ''Éditions de Rex'' (''Rex'' se odnosi na [[Krist]]a).

Ideje koje je Degrelle zagovarao bile su u suprotnosti s idejama prevladavajuće struje unutar Katoličke stranke što je rezultiralo sukobom i odvajanjem [[Reksizam|reksista]] od stranke [[1935]]. godine. Novonastala ''Parti Rexiste'' zagovarala je ideje bliske [[Fašizam|fašizmu]] i korporativizmu s elementima [[Nacionalizam|nacionalizma]] i ultramontanizma; ideje o socijalnoj jednakosti su bile donekle slične marksističkim, ali je pak bila izrazito [[Antikomunizam|antikomunistički]] nastrojena. Stranka se također borila protiv korupcije u belgijskoj politici. Reksisti su podršku dobivali većinom od frankofonih [[Valonci|Valonaca]], dok je u [[Flamanci|flamanskom]] dijelu prevladavao [[Vlaamsch Nationaal Verbond]].

Godine [[1936]]. Degrelle se susreo s [[Mussolini]]jem i [[Hitler]]om koji su mu njegovoj stranci dali financijsku i političku podršku. Na izborima te godine reksisti su dobili 21 mjesto u Senatu i 12 mjesta u Predstavničkom domu. Stranka je također prilagodila svoj program [[Nacizam|nacističkim]] idejama [[Antisemitizam|antisemitizma]] te se povezala s ostalim fašističkim pokretima u Europi. Degrelle se osobno sastajao Joseom de Rivierom (vođa španjolskih [[Falanga (stranka)|falangista]]) i Corneliuom Codrenauom (vođa rumunjske [[Željezna garda|Željezne garde]]).

Godine [[1939]]. stranka je imala po četiri zastupnika u Senatu i Predstavničkom domu. Degrelle je početkom [[Drugi svjetski rat|rata]] podržao politiku neutralnosti kralja [[Leopold III. Belgijski|Leopolda III.]] Nakon njemačke invazije na Belgiju [[10. svibnja]] [[1940]]., u stranici je došlo do podjele oko pitanja otpora. Degrelle je uhićen kao kolaboracionist i evakuiran u Francusku gdje su ga kasnije oslobodile njemačke trupe. Vrativši se u Belgiju obnovio je Reksističku stranku i povezao je u uniju s nacistima, osobno se angažirajući u širenju nacističke propagande. Istovremeno se jedan dio bivših reksista borio protiv njemačke okupacije.

==Život poslije rata i smrt==

Svršetkom rata, uz pomoć [[Albert Speer|Alberta Speera]] i mreže [[ODESSA]] pobjegao je u [[Francisco Franco|Frankovu]] [[Španjolska|Španjolsku]]. Zrakoplov kojim je bježao se srušio i Degrelle je pri tome teško ranjen, a njegovo zdravstveno stanje je poslužilo kao isprika španjolskim vlastima da odgode njegovo izručivanje Savezicima. Degrelle je uz Francovu suglasnost pobjegao iz bolnice i nabavio lažne isprave. Godine [[1954]]. dobio je španjolsko državljanstvo pod imenom Leon José de Ramirez Reina i upraviteljski posao u građevinskoj tvrtki koja je imala povoljne poslovne ugovore s državom. U Belgiji je u odsustvu osuđen za izdaju.

Nastavio je pisati, dajući podršku [[Politička desnica|desničarskim]] idejama i organizacijama te niječući [[Holokaust]]. Održavao je i kontakte s drugim SS-veteranima, primjerice [[Otto Skorzeny|Ottom Skorzenyjem]]. Bio je aktivan u neonacističkoj organizaciji ''Circulo Español de Amigos de Europa'' (CEDADE) te je vodio njezinu izdavačku kuću u [[Barcelona|Barceloni]]. Tamo je tiskao i svoje ''Otvoreno pismo'' papi Ivanu Pavlu II. a temu koncentracijskog logora u [[Auschwitz]]u. Zbog revizionističkih stavova dospio je i na sud kao tuženik u parnici koju je pokrenula Violeta Friedmann, bivša logorašica. Iako je sudac u početku bio naklonjen Degrelleu, zaključeno je da je svojim izjavama uvrijedio žrtve Holokausta te je određeno da mora platiti poveliku novčanu kaznu; kaznu je također platio i za ''Otvoreno pismo''.

Degrelle nikada nije uhvaćen i kažnjen; umro je [[1994]]. u španjolskoj bolnici od srčanog napada. Dvije godine prije smrti objavio je memoare.