'''Vitalij Lazarevič Ginzburg''' ([[Moskva]], 4. listopada 1916. – Moskva, 8. studenog 2009.), ruski [[Teorijska fizika|teorijski fizičar]] i [[Astrofizika|astrofizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1938.) i [[doktor]]irao (1942.) na [[Moskovsko državno sveučilište Lomonosov|Moskovskom državnom sveučilištu]]. Radio u Lebedevljevu institutu za fiziku Akademije znanosti SSSR-a. Bio je član (od 1966.) Akademije znanosti SSSR-a (danas [[Ruska akademija znanosti]]). Potkraj 1940-ih radio je na izgradnji [[Termonuklearna bomba|termonuklearne bombe]]. Poslije se bavio [[Radio astronomija|radio astronomijom]], istraživao podrijetlo [[Kozmičke zrake|kozmičkih zračenja]] i teorijom [[Tamna tvar|tamne tvar]]i. Razvio je teoriju po kojoj je kozmičko zračenje nastalo u [[Međuzvjezdani prostor|međuzvjezdanom prostoru]] posljedica [[ubrzanje|ubrzavanja]] [[elektron]]a u [[magnetsko polje|magnetskom polju]] (sinkrotronsko [[zračenje]]). Bavio se istraživanjem [[supravodljivost]]i i svojstava supravodiča. Za prinos razvoju teorije supravodiča i suprafluida ([[supratekućina]]) s [[Aleksej Aleksejevič Abrikosov|A. A. Abrikosovom]] i [[Anthony James Leggett|A. J. Leggettom]] 2003. dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]]. <ref> '''Ginzburg, Vitalij Lazarevič''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69371] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
