Sveti Sava: razlika između inačica

U mladosti je od oca dobio [[Zahumlje]] na upravu. Međutim, Rastko je pobjegao na [[Sveta Gora|Svetu goruGoru]] i zaredio se u ruskom manastiru [[Sveti Pantelejmon|Svetog Pantelejmona]]. Kasnije je sa svojim ocem, koji se u međuvremenu zaredio i dobio ime Simeon, podigao [[manastir Hilandar]], prvi i jedini srpski manastir na Svetoj Gori.

U Srbiji je ubrzo došlo do borbe za vlast između Savine braće. Zbog toga se Sava vratio u Srbiju i donio moći svoga oca, kako bi zaustavio građanski rat. Istovremeno se bavio prosvjetiteljskim radom, nastojeći približiti svojim sunarodnjacima osnove vjerske i svjetovne pouke, da bi se [[1217.]] vratio na Svetu goruGoru. Godine 1219. Sava je od ekumenskog patrijarha u [[Iznik|Niceji]] izborio autokefalnost srpske crkve, a patrijarh ga je imenovao za prvog srpskog arhiepiskopa. Ostao je arhiepiskop sve do [[1233.]], da bi ga potom zamijenio njegov učenik [[Arsenije I. Srijemac|Arsenije]]. Više puta je putovao u [[Palestina|Palestinu]]. Na povratku s jednog od hodočašća iz Svete zemlje [[1236.]] smrt ga je zatekla u tadašnjoj bugarskoj prijestolnici [[Veliko Trnovo|Velikom Trnovu]]. Njegove posmrtne moći je u [[Manastir Mileševa|manastir Mileševu]] prenio njegov nećak, kralj [[Vladislav Nemanjić|Vladislav]].