Džavaharlal Nehru: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 37:
 
== Životopis ==
Rođen je [[14. studenog]] [[1889]]. godine u mjestu [[Allahabad]] kao sin dobrostojećeg odvjetnika Motilala Nehrua iz [[Kašmir]]a, iz [[kasta|brahmanske kaste]], kaste učitelja i svećenika, najvišeg društvenog razreda u Indiji. To mu je omogućilo najbolje školovanje u engleskim koledžima. U dobi od 16 godina otišao je u Englesku i pohađao Harrow školu i Univerzitet u [[Cambridge]]u. Na Cambridgeu je studirao prirodne i pravne nauke. Od [[1912]]. godine član je [[Indijski nacionalni kongres|Indijskog nacionalnog kongresa]], a [[1918]]. godine izabran je u [[Sveindijski nacionalni komitet]] pa za tajnika Indijske lige za upravu. Iako je mogao ostvariti briljantnu odvjetničku karijeru odabrao je teži put. Nakon povratka u Indiju, došao je u dodir s Gandhijem i do [[1919]]. godine aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik, nije dijelio njegovo uvjerenje u pasivan otpor, naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od [[1929]]. godine generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a [[1929]]., [[1936]]., [[1937]]., [[1946]]., [[1951]]. - [[1954]]. godine predsjednik Indijskog nacionalnog kongresa.
 
Za razliku od Gandhija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etničkim principima, Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agrarnu reformu i demokratsku vladu nezavisne [[Indija|Indije]]. Javno se suprotstavljao [[Hitler]]ovom [[nacizam|nacizmu]] i [[Mussolini]]jevom [[fašizam|fašizmu]]. Posjetio je [[Barcelona|Barcelonu]] u vrijeme [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] izražavajući simpatije prema španjolskoj republikanskoj vladi. Godine [[1938]]. godine posjetio je [[Čehoslovačka|Čehoslovačku]], a nije otišao u [[Italija|Italiju]] i [[Treći Reich|Njemačku]] gdje je bio pozvan. Od [[1942]]. godine vođa je Kongresne stranke.
 
Bilo je očito da se [[Engleska]] nije željela odreći bogatstva indijskoga potkontinenta. O tome rječito govori izjava [[Winston Churchill|Winstona Churchilla]]:<ref name="TVK">[http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/11studeni/1114%20Nehru.html HRT: Na današnji dan (TV kalendar)]</ref> {{citat|Nemamo ni najmanju namjeru odbaciti najsjajniji i najdragocijeniji komad naše krune.}} Ipak, tijek povijesti nije se mogao zaustaviti i nakon dugih godina građanske neposlušnosti i brojnih žrtava, pucaju okovi kolonijalizma. Godine [[1946]]., kada su Britanci otpočeli pripreme za povlačenje iz Indije, Nehru je pozvan da oformi prelaznu vladu koja će organizirati prelazak iz britanske kolonije u nezavisnu zemlju.
Redak 45:
{{citat|Došao je trenutak koji se malokad javlja u povijesti, kada iskoračimo iz starog u novo, kada se jedna epoha završava i kada duh naroda, dugo gušen, nađe svoj izlaz.}}
 
Tim se riječima obratio Nehru u ponoć [[14. kolovoza]] [[1947.]] godine Konstitutivnoj skupštini Indije. Od tog trenutka ta velika zemlja oslobodila se kolonijalnih stega i zakoračila u nezavisnost. U nekoliko narednih godina Nehru će bezuspješno pokušavati spriječiti podjelu Indije na hindu državu i muslimansku državu. Usprkos njegovim velikim naporima, utemeljena je nezavisna muslimanska država [[Pakistan]].
 
=== Predsjednik vlade ===
Od stjecanja nezavisnosti, sve do smrti, punih 18 godina, on je kao premijer gradio indijsko društvo na sintezi tradicije i modernih pogleda. Osnovni ciljevi koje je postavio pred prvu vladu 1947. godine - gospodarski razvoj, umjeren socijalistički program i nesvrstavanje - bile su temeljne odrednice indijske politike. Takvom politikom uspio je [[indija|Indiju]] očuvati od blokovskih opredjeljenja i istodobno odigrati važnu ulogu premijera nezavisne zemlje sve značajniju u svjetskim zbivanjima.
 
Dana [[15. kolovoza]] [[1947]]. godine, kada su vršena zadnja povlačenja Britanaca i uspostavljan samoupravni dominion u okviru britanskog [[Commonwealth (zajednica država)|Commonwealth]]a, izabran je za predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Kada je Indija [[1950]]. godine postala republika, ostao je na mjestu predsjednika vlade sve do svoje smrti. Nehru je podržao rezoluciju [[UN|Ujedinjenih naroda]] iz 1950. godine o [[Koreja|Koreji]], suprotstavio se britanskim i francuskim potezima [[1956]]. godine u [[Sueski kanal|Sueskom kanalu]], i [[1959]]. godine. Agresivnoj Kini poručio je da će indijske granice braniti ako treba i vojnom silom. Pri rješavanju unutrašnjih problema imao je velikih poteškoća, kako u opoziciji tako i u vlastitoj stranci. Stoga je odložio pitanje nacionalizacije i agrarne reforme koju je želio provesti mirno, polako i zakonskim putem. Istakao se i kao borac protiv kastinskog sistema, poboljšanja prava žena, demokratizacije, uspostave socijalne jednakosti i socijalističke privrede. Bio je također jedan od inicijatora azijsko-afričke konferencije u [[Bandung]]u [[1955]]. godine.
 
Osnova Nehruove nesvrstane vanjskopolitičke orijentacije očituje se već na konferenciji o azijskim odnosima 1947. godine. Tu orijentaciju produbljuje na spomenutom Banduškom skupu. U vanjskoj politici nastojao je očuvati neutralnost u [[Hladni rat|hladnom ratu]]. U skladu s tom političkom opcijom, s [[Josip Broz Tito|Titom]] i [[Gamal Abdel Nasser|Naserom]] je osnovao [[Pokret nesvrstanih]]. Pritom je uvijek naglašavao potrebu prijateljskih odnosa sa svim zemljama bez obzira na ideologiju, a iznad svega, vjeru o potrebi demokratskih odnosa u indijskom unutarnjem životu. Sa simpatijama je gledao na sve oslobodilačke pokrete u svijetu. Posebno je nastojao uspostaviti što bolje odnose s [[Kina|Narodnom Republikom Kinom]], koji su bili tradicionalno zategnuti. Preminuo je u [[Delhi (grad)|Delhiju]] [[27. svibnja]] [[1964]]. godine.