Alojzije Stepinac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m manja promjena
m Dodavanje izvora koji potvrđuje obrazovanje Stepinca u Klasičnoj gimnaziji
Redak 41:
Alojzije Viktor Stepinac rodio se kao peto od osmero [[djeca|djece]] Josipa Stepinca i njegove druge žene Barbare. Josip je već imao četvero preživjele djece iz svoga prvog braka s mladom udovicom, koja je umrla ubrzo nakon rođenja posljednjeg djeteta. Josip je bio napredan poljoprivrednik, koji je svu zaradu ulagao u obrađivanje zemlje. Bio je član velike [[obitelj]]i koja je do godine [[1878]]. živjela kao zadruga u Brezariću, zapadno od [[Zagreb]]a.
 
Alojzije je završio četiri razreda u mjesnoj osnovnoj [[škola|školi]], pa je [[1909]]. poslan u [[Zagreb]] u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]]<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007. ISBN 978-953-95772-0-7</ref> kao učenik koji plaća školovanje. Maturirao je [[1916]]., a nekoliko dana nakon toga, upravo uoči 18. rođendana, pozvan je u [[Austro-ugarska vojska|austrougarsku vojsku]], te je [[29. lipnja]] stupio u 96. Karlovačku pukovniju i otišao na šestomjesečnu obuku u [[Rijeka|Rijeku]]. U vojsci nije podnosio da se pred njim psuje - to ga je zaokupljalo cijelog života - a nedjeljom poslije [[Euharistija|mise]], kad su drugi kadeti odlazili u javne kuće ili tražili slične zabave, on se penjao uz 561 stubu do [[Trsat|svetišta Majke Božje na Trsatu]] kako bi slušao drugu [[misa|misu]].
 
U [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] borio se na talijanskom bojištu; u srpnju [[1918]]. ranjen je u nogu, zarobljen te idućih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko talijanskih logora (u [[Mestre|Mestri]] kod [[Venecija|Venecije]], zatim u [[Ferrara|Ferrari]] i na kraju u [[Nocera|Noceri]] u [[Umbrija|Umbriji]])<ref name="Ljubo Boban">Ljubo Boban, ''Kontroverze iz povijesti Jugoslavije 2'', Školska knjiga-Stvarnost, Zagreb, 1989., ISBN 86-03-99598-2, str. 339.-340.</ref>, gdje se prihvatio učenja [[talijanski jezik|talijanskog jezika]]. [[Austro-Ugarska|Austrougarsko carstvo]] se raspadalo, u [[Zagreb]]u se formiralo [[Narodno vijeće SHS|Narodno vijeće]], rađale su se nove nacionalne države, car [[Karlo IV. Austrijski|Karlo IV.]] razriješio je vojsku zakletve vjernosti, stvorena je [[Jugoslavenska legija]], koja je poslana da se bori na [[Solunska fronta|Solunskoj fronti]]. Stepinac se javio kao dragovoljac u Jugoslavensku legiju u kojoj mu nisu priznali čin poručnika iz austrijske vojske već samo čin potporučnika.<ref name="Ljubo Boban" /> Zaslugom Jugoslavenskog odbora otpušten je iz logora [[6. prosinca]] [[1918.]] godine i poslan u [[Solun]] gdje je proveo [[Božić]] u karanteni.<ref name="Ljubo Boban" /> Solunska fronta je bila probijena u rujnu iste godine i prave borbe bile su već okončane.<ref name="Ljubo Boban" /> Stepinac je nakon premještanja iz Soluna u [[Vranje]], [[Gnjilane]] i [[Priština|Prištinu]] demobiliziran te se u [[proljeće]] [[1919]]. godine vratio kući u časničkom činu [[Poručnik|potporučnika]] redovne vojske a [[1920.]] godine promaknut je u čin pričuvnog [[poručnik]]a.<ref name="Ljubo Boban" />