Franjo Šeper: razlika između inačica

Pohađao je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu te ju je završio 1924. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 929., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Teologiju je studirao u [[Zagreb]]u i [[Rim]]u. Kao pitomac Papinskog zavoda [[Germanicum et Hungaricum]] doktorirao je na [[Gregoriana|Gregoriani]]. Od 1941. do 1945. bio je rektor [[Bogoslovni fakultet u Zagrebu|Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu]], od 1954. zagrebački nadbiskup koadjutor, a od 1960. [[nadbiskup]] . Kao nadbiskup pokrenuo je Pastoralni tjedan za trajnu naobrazbu svećenika, osnovao katoličku novinsku kuću Glas koncila (1964) i Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost (1968). [[Kardinal]] Franjo Šeper sudjelovao je na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom koncilu]]. Papa [[Pavao VI.]] imenovao ga je [[1965.]] godine kardinalom, a bio je i predsjednik međunarodne teološke komisije, pročelnik rimskog zbora za nauk vjere (1968.-1981.), te član brojnih vatikanskih vijeća i komisija. Istaknuo se u koncilskim pripremnim komisijama i na samom koncilu; promicao dijalog sa suvremenim društvima, zagovarao ređenje trajnih đakona laika i dr. Na Koncilu je uz izvrsnu klasičnu naobrazbu i poznavanje jezika pokazao teološku odmjerenost. Kongregaciju za nauk vjere reformirao je u ured vrjednovanja važnih teoloških mišljenja, pa je po ocjenama mnogih zaslužan za razvoj postkoncilske teologije i Crkve. Kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere bio je prvi Hrvat u povijesti koji je dosegnuo tako važan crkveni položaj. Pokopan je u zagrebačkoj prvostolnici.