Adolfo Weber Tkalčević: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m manja nadopuna životopisa i izvora |
||
Redak 4:
Filozofiju je završio u [[Zagreb]]u, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u [[Beč]]u. Nastavio je zasade Gajeva ilirizma, [[Vjekoslav Babukić|Vjekoslava Babukića]] i [[Antun Mažuranić|Antuna Mažuranića]], ali se udaljio od [[Ljudevit Gaj|Gajeva]] nastojanja vezivanja uz [[Vuk Karadžić|V. Karadžića]]. Važan je kao jedan od [[pripovjetka|pripovjedača]] koji sredinom 19. stoljeća prekida praksu ''turske novele'' i romantične proze uvodeći realističke značajke u hrvatskoj književnosti. Njegovi estetički nazori s klasicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u normizaciji [[hrvatski jezik|hrvatskog književnog jezika]].
Predavao je latinski i hrvatski jezik u [[Zagreb|Zagrebu]] u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] od 1850. do 1868. godine. <ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7</ref> Bio je ravnatelj [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasične gimnazije]] u Zagrebu od 1860. do 1868. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 891., ISBN 978-953-95772-0-7</ref>
Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata ''Skladnja ilirskoga jezika'' izdane [[1859]]. u [[Beč]]u. Priredio je nekoliko školskih čitanki i pisao [[gramatika|gramatike]] hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova ''Slovnica hervatska'' iz [[1871.]] služila je kao srednjoškolski udžbenik, te kao norma i kodifikacija tadašnjega književnog jezika. Obranu ilirskoga shvaćanja o književnom jeziku objavio je u ''[[Vijenac|Viencu]]'' [[1884.]]. pod naslovom ''Brus jezika ili zagrebačka škola.'' Nakon Babukića i Antuna Mažuranića, postaje predvodnikom zagrebačke filološke škole.
| |||