Ovčara: razlika između inačica

'''Ovčara''', odnosno '''pokolj u Vukovaru''', bio je [[ratni zločin]] kojeg su počinili pripadnici [[JNA]] i [[Srbi|srpskih]] [[paravojna postrojba|paravojnih postrojbi]] u noći sas [[20. studenoga|20.]] na [[21. studenoga]] [[1991.]] godine tijekom srpske [[okupacija|okupacije]] [[Vukovar]]a kada je ubijeno između 255<ref name="ICTY"/> i 264 civila i vojnika,<ref name="reuters">{{eng oznaka}} [http://www.reuters.com/article/idUSL2579742920070925 U.N. tribunal to rule in Vukovar massacre case], [[Reuters]], 25. rujna 2007. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref> većinom [[Hrvati|Hrvata]], koji su, dok su još uglavnom tada bili [[pacijent]]i, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini.<ref>{{eng oznaka}} Eugene Brcic [http://www.independent.co.uk/news/croats-bury-victims-of-vukovar-massacre-1168387.html Croats bury victims of Vukovar massacre], The Independent, 29. lipnja 1998. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref><ref>{{cite web|url=http://www.hrw.org/en/news/2001/03/31/memorandum-charges-against-indictees-currently-living-serbia|title=Memorandum On Charges Against Indictees Currently Living in Serbia|publisher=[[Human Rights Watch]]|language=engleski|date=1. travnja 2001.|accessdate=5. studenoga 2010.}}</ref><ref>{{cite web|url=http://edition.cnn.com/2002/WORLD/europe/05/15/war.crimes.surrender/index.html?iref=allsearch|title=Serb war crime suspects surrender|publisher=[[CNN]]|language=engleski|date=15. svibnja 2002.|accessdate=15. studenoga 2010.}}</ref><ref>{{cite web|url=http://thelede.blogs.nytimes.com/2010/11/04/in-vukovar-serbias-president-apologizes/|title=Near Vukovar, Serbia’s President Apologizes|publisher=[[New York Times]]|author=Robert Mackey|language=engleski|date=4. studenoga 2010.|accessdate=21. studenoga 2010.}}</ref> To je najveći pojedinačni pokolj [[Domovinski rat|Domovinskog rata]]. Imena ubijenih uključuju jednu ženu, jednog 77-godišnjeg muškarca te jedanjednog 16-godišnjigodišnjeg dječakdječaka. 23 žrtve bile su starije od 49 godina. Među žrtvama su i [[Francuzi|francuski]] ratni dragovoljac [[Jean-Michel Nicolier]] i novinar [[Siniša Glavašević]].<ref>{{eng oznaka}} [http://web.archive.org/web/20030519221000/http://web.amnesty.org/library/index/engeur640011997?open&of=eng-385 Amnesty International Calls for Justice for Sinisa Glavasevic and Other Victims of Unlawful Execution in Vukovar]; [[Amnesty International]], 1997. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref> Na Ovčari nisu ubijeni isključivo [[Hrvati]], već i više [[Srbi u Hrvatskoj|Srba]] branitelja grada, više [[Bošnjaci u Hrvatskoj|Bošnjaka]], [[Mađari u Hrvatskoj|Mađara]], kao i jedan [[Francuzi|Francuz]] i [[Nijemci|Nijemac]] a među ubijenima je i nećak generala JNA [[Andrija Rašeta|Andrije Rašete]], koji nije nosio to prezime, a u bolnici je izdavao lijekove.<ref>Davor Ivanković, [http://www.vecernji.hr/vijesti/na-ovcari-su-ubijeni-srbi-ali-francuski-njemacki-dobrovoljci-clanak-216982 Na Ovčari su ubijeni i Srbi, ali i francuski i njemački dobrovoljci], ''[[Večernji list]]'', 18. studenoga 2010. Preuzeto 21. studenoga 2010.</ref>

Ovčara je farma u sklopu VUPIK-a. U dijelu gdje su hangari za skladištenje, napravljen je [[koncentracijski logor|koncentracijski logor]], jer su ti hangari ograđeni sa svih strana i lako se čuvaju. Logor Ovčara je otvoren je početkom listopada [[1991.]] godine i kroz logor je prošlo 3.000-4.000 zatočenika. Hangari su zidani, a s prednje strane su visoka klizna vrata na kojima su i mala vrata za ulaz osoba, dok velika služe za ulaz vozila. Tu su počinjeni razni [[ratni zločin]]i, jer su na par kilometara u blizini sela naseljena srpskim stanovništvom i svi uniformirani agresori došli su na Ovčaru, kao i Velepromet da se namire za svoja stradanja u agresiji na RH.

Padom Vukovara, obični hrvatski civili sklonili su se u vukovarsku bolnicu te su, zajedno sas tamošnjim pacijetnima, koji su nastradali od 3-mjesečnogtromjesečnog granatiranja grada, vjerovali da će biti sigurno evakuirani pod nadzorom međunarodnih promatrača.<ref name="reuters"/> Kada je srpska vojska stigla do bolnice, nastala je kaotična situacija, jer su vojnici upali u nju i bili agresivni prema ranjenicima.<ref>[http://www.nacional.hr/clanak/24122/kiper-evakuacija-iz-vukovarske-bolnice-bila-je-kaoticna Kiper: Evakuacija iz vukovarske bolnice bila je kaotična], ''[[Nacional]]'', 28. ožujka 2006.</ref> Srpska vojska deportirala je 400 prebivatelja bolnice u autobusima do logora Ovčara.<ref name="reuters"/> Razulareni, pijani uniformirani pripadnici Teritorijalne obrane, [[JNA]] (pod zapovjedništvom [[Mile Mrkšić|Mile Mrkšića]], [[Veselin Šljivančanin|Veselina Šljivančanina]] i drugih), [[četnici]], [[Vojislav Šešelj|šešeljevci]], [[arkan]]ovci i drugi činili su strahote u logoru, premlaćujući, maltretirajući i terorizirajući zarobljenike.<ref name="reuters"/> Zarobljenici su na kraju odvedeni na strijeljanja. Dok su u hangare dolazile uniformirane osobe s bejzbolskim palicama, motkama, lancima, kundacima te neprestano udarale zatočenike, među njima je bio tadašnji [[gradonačelnik]] Vukovara, Srbin [[Slavko Dokmanović]], koji je sudjelovao u batinanju. Dokmanović je za ova nedjela izveden pred haški sud.<ref name="icty">{{eng oznaka}} icty: [http://web.archive.org/web/20000826215652/un.org/icty/pressreal/p269-e.htm Dokmanović case], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 26. kolovoza 2000.), pristupljeno 13. veljače 2017.</ref>

Hrvatska je 1996. godine objavila planove za gradnju prvog spomenika stradalima u Domovinskom ratu, i to una Ovčari. [[Slavomir Drinković]] je napravio i otkrio spomenik [[29. prosinca]] [[1998.]] godine, u obliku sivog [[obelisk]]a sa grlicom, na kojem piše:

Dr. [[Vesna Bosanac]], nekadašnja ravnateljica vukovarske bolnice, svjedočila je pred Međunarodnim sudom u Haagu o tromjesečnim neselektivnim zračnim i topničkim napadima [[JNA]] na Vukovar i samu bolnicebolnicu od [[15. kolovoza]] do 18. studenoga 1991. godine u kojem je "''praktično srušen cijeli grad''", te o dramatičnoj situaciji u bolnici u čijem je podrumu u neizdrživim uvjetima pomoć pružana stotinama ranjenika i bolesnika, te brojnim civilima koji su se posljednih dana prije pada u nju sklonili. Na upit je li bolnica izravno granatirana i s kojih položaja, dr. Bosanac je potvrdila da je "''od 15. kolovoza do 18. studenoga svakodnevno na bolnicu padalo između 80 i 90 avionskih bombi, granata i drugih projektila''", iako su na krovu i u dvorištu bili istaknuti veliki znakovi [[Crveni križ|Crvenog križa]]. Potvrdila je da je bolnica granatirana s položaja JNA južno od Vukovara, te iz [[tenk]]ova ukopanih s lijeve, srbijanske, obale [[Dunav]]a, kao i da je bombardirana iz zraka, pri čemu je opisala incident iz listopada s bombom koja je probila sve etaže bolnice i neksplodirananeeksplodirana završila na krevetu jednog pacijenta u podrumu. Tužitelj [[Marks Moore]] je na početku njezinog iskaza prikazao video snimke iz bolnice od 20. studenoga 1991. godine, na kojima su hodnici u prizemlju i podrumsko stepeništestubište ispunjeni stotinama civila koji su u njoj potražili utočište, očekujući da će biti evakuirani pod nadzorom međunarodnih promatrača. Na snimci su i podrumske prostorije ispunjene krevetima s ranjenicima i bolesnicima, od kojih su neki ležali i na podu. Dr. Bosanac je naglasila kako je "kompletna medicinska dokumentacija nakon okupacije odnesena iz bolnice", te zatražila da ICTY zatraži njezin povratak, naznačivši da se navodno nalazi na Vojnomedicinskoj akademiji u [[Beograd]]u.<ref>[http://www.legalis.hr/modules/news/article.php?storyid=625 Dr. Vesna Bosanac svjedočila u Haagu], Legalis. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref>

[[27. rujna]] [[2007.]] godine [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] osudio je [[Mile Mrkšić|Milu Mrkšića]] na 20 godina zatvora zbog ubojstva i mučenja civila, dok je [[Veselin Šljivančanin]] osuđen na pet godina zatvora zbog dokazanih optužbi za mučenje. Međutim, [[2009.]] godine, kada je Šljivančanin trebao biti pušten iz zatvora, sudac Theodor Meron mu je utrostručio kaznu sas 5 na 17 godina te ga vratio natrag u zatvor.<ref>{{eng oznaka}} [http://www.france24.com/en/20090505-un-court-increases-serb-officers-sentence-vukovar-massacre-croatia UN court increases Serb officer's sentence for Vukovar massacre], France 24, 5. svibnja 2009. Preuzeto 1. kolovoza 2009.</ref> [[2010.]] godine, osuđen je na 10 godina zatvora. [[Željko Ražnatović]] "Arkan" je također je optužen za masakrpokolj, ali je ubijen prije pokretanja postupka. Četvrti optuženik, [[Slavko Dokmanović]], nekadašnji predsjednik općine Vukovara, počinio je [[samoubojstvo]] u pritvoru u [[Haag]]u, [[1998.]] godine. Miroslav Radić oslobođen je optužbi.<ref name=verdict>{{eng oznaka}} [http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/europe/7016290.stm Two jailed over Croatia massacre], BBC News, 27. rujna 2007., pristupljeno 28. rujna 2007.</ref>

U pravomoćnoj presudi protiv Mile Mrkšića 2009. godine, Međunarodni sud je naveo je sljedeće:

{{citat2|Optuženicima se stavlja na teret da su na poljoprivrednom dobru Ovčara kod [[Vukovar]]a, kao pripadnici [[Teritorijalna obrana|Teritorijalne obrane]] (u daljnjem tekstu TO) Vukovara koja je bila u sastavu tadašnje Jugoslavenske Narodnenarodne Armijearmije (u daljem tekstu [[JNA]]), i dobrovoljačkog odreda “Leva supoderica”, u vremenu od 20. studenoga do 21. studenoga [[1991]]. godine, od popodnevnih do ranih jutarnjih sati, kršeći pravila [[međunarodno pravo|međunarodnog prava]], za vrijeme oružanog sukoba...organizirali i naredili, odnosno počinili [[ubojstvo|ubojstva]] i nečovječno postupali prema pripadnicima oružanih snaga i drugim osobama koje pripadaju u oružane snage, odnosno prate oružane snage, iako neposredno ne ulaze u njihov sastav, a kojim djelima su povrijedili osobno dostojanstvo 192 osobe, i s izravnom ih namjerom (stari naziv “izravni umišljaj") lišili života i zakopali na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara, čime su izvršili kazneno djelo [[ratni zločin|ratnog zločina]] protiv ratnih zarobljenika iz članka 144. [[Kazneni zakon|KZ]] [[SFRJ]].}}<ref name="optuznica">{{cite web|url=http://archive.is/aaUaf|title=Crime in Ovčara (Miroljub Vujović et al. case)|publisher=Centar za mir|language=engleski|date=2009.|accessdate=13. veljače 2017.}}</ref>

{{citat2|Nakon sat vremena je vidio izvođenje još jedne grupe od 30-40 zarobljenika. U hangaru je tada bilo još 60, 70, zarobljenika. S tom grupom su išli pokojni Zorić, pripadnik TO Vukovar, i jedan od svjedoka - suradnika. Zorić je sa zarobljenicima ušao u prikolicu [[traktor]]a. Čuo je da zarobljenici trebaju ići u sabirni centar u «Veleprometu» pa je i on ušao u prikolicu. Nakon 15-ak minuta traktor je stao, rečeno im je da iziđu. Kad je izišao, vidio je 40-50 osoba u uniformi, stajali su pored velike jame, u kojoj su ležala tijela do tada strijeljanih zarobljenika. Nije poznavao osobe u uniformi. Vidio je kako je formiran strijeljački stroj, da su zarobljenici ubijani s udaljenosti od 2-3 m. Bili su u grupama od 7-8 zarobljenika, postrojenih ispred jame, licem okrenuti prema jami. Jedan od zarobljenika je pokušao pobjeći iz prikolice, no ubili su ga. Optuženik je bio šokiran prizorom, cijelo vrijeme stajao je sa strane. „Topola“ ga je udario u leđa, uhvatio za ruku i doveo do sredine jame, naredivši mu: „Stani tu, moraš pucati na svoje“. Optuženik je pod uperenom puškom u leđa bio prisiljen pucati u zarobljenika ispred sebe.}}<ref name="optuznica"/>

[[4. studenoga]] [[2010.]] godine srbijanski predsjednik [[Boris Tadić]] posjetio je, uz pratnju hrvatskog predsjednika [[Ivo Josipović|Ive Josipovića]], Ovčaru, gdje se poklonio žrtvama. U trenutku posjete Ovčari Vukovarske majke demonstrativno su im okrenule leđa,<ref>[http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=9288:tadi-i-josipovi-na-ovari-vukovarske-majke-okrenule-lea&catid=1:politika&Itemid=9 Tadić i Josipović na Ovčari: Vukovarske majke okrenule leđa ], Hrsvijet.net, 4. studenoga 2010.</ref><ref>[http://www.uhd91.com/vijesti/1104-foto-vukovarske-majke-okrenule-lea-dok-je-tadi-govorio.html FOTO: Vukovarske majke okrenule leđa dok je Tadić govorio], Udruga Hrvatski dragovoljac 91, 4. studenoga 2010.</ref> jer su smatrale da je ovaj pokušaj isprike još jedan u nizu pokušaja izjednačavanja žrtve i agresora, te da ukažu na podatak da se u Vukovaru i okolici još uvijek traga za 436 nestalih žrtava velikosrpske agresije. Tadić je prvi predsjednik Srbije koji je došao odati počast stradalima na tom mjestu. Najprije je otišao na sastanak u Gradsko poglavarstvo, gdje je predao jedan mali dio dokumenata ukradenih iz vukovarske bolnice 1991. godine. Dvojica predsjednika potom su se vratila u Vukovar. U palači Srijem dočekala ih je predsjednica Vlade Jadranka Kosor.<ref>{{cite web|title=Serb leader Tadic apologises for 1991 Vukovar massacre |url=http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-11689153|publisher=BBC News|language=engleski|date=4. studenoga 2010.|accessdate=4. studenoga 2010.}}</ref><ref>{{cite web|title=Serb President Apologizes for 1991 Vukovar Massacre |url=http://www.turkishweekly.net/news/109240/serbian-president-apologizes-for-vukovar-massacre.html|publisher=Turkish Weekly|language=engleski|date=4. studenoga 2010.|accessdate=4. studenoga 2010.}}</ref> Nakon tog sastanka Josipović i Tadić iz Vukovara su se uputili u [[Paulin Dvor]] gdje se hrvatski predsjednik poklonio srpskim žrtvama, potvrđujući tvrdnje Vukovarskih majki. U svojem govoru Tadić je izjavio:

* [[Berak]]

* [[pokolj u Lovasu]]

* [[popis masovnih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu]]

* [[Bitka za Vukovar]]

* [[pokolj u Lušcu]]