[[File:Paulaudenece1977.jpg|180px|mini|left| Papa Pavao VI. objavljuje encikliku '''Humanae Vitae''' 25. srpnja 1968.]]
Enciklika je pobudila veliku pažnju medija. Mjesecima prije objavljivanja, [[mediji]] su nagađali, da bi taj dokument mogao promijeniti stav [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] o kontracepciji. Papa blaženisveti Ivan XXIII. je naime 1963. godine osnovao komisiju od šest europskih stručnjaka sa svrhom, da bi proučavali pitanje planiranja obitelji. Članovi komisije, mediji i također mnogi ljudi su očekivali, da će Papa prihvatiti njihovo mnijenje, koje je bilo u prilog uporabi kontracepcije. To se ipak nije dogodilo, već je enciklika potvrdila dotadašnji stav. Negativno mišljenje o kontracepciji je izrazio već papa blaženi Pio IX. sredinom XIX. vijeka, kada se to pitanje pojavilo. <ref>Mjesto zrele seksualne ljubavi jest isključivo u zakonitu braku. A narav supružničkoga intimnog čina, kako ga je Bog htio, ima dvije dimenzije: sjedinjenje i otvorenost rađanju (HV 14). Prezervativ ne dolazi u obzir, nego odgoj za uzdržljivost i čistoću do ženidbe. Značajno je spomenuti da se tim problemom bavio već 156 godina ranije papa Pio IX., blaženi, kad pandemije nije bilo. Preko tadašnjeg ureda Svetog Oficija netko postavi pitanje: »Je li dopušteno u bračnom činu služiti se kondomom«, tj. „pomoću nečasnog instrumenta koji pučki nazivaju kondom”? - pripazi na izraze (!). Odgovoreno je 6. travnja 1853.: »Nipošto, bio bi u sebi nedopušteni čin (= intrinsece malus) » « (Denzinger, br. 2795). Tko bi rekao da se o tome raspravljalo već prije 156 godina? (Ivan Fuček DI: Crkva i sida – Uganda poučava! Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb; godište 100/svibanj 2009, str. 22 i 23.)</ref> Moralno učenje enciklike temelji se na katoličkoj doktrini, na nasljeđu [[Isus Krist|Isusa Krista]] i na prirodnom moralnom zakonu. Crkva naučava, da postoji prirodni moralni zakon, koji je [[Bog Otac|Stvoritelj]] "upisao u srce svakom čovjeku". Izražava izvorni prirodni moralni osjećaj, koji čovjeku pomaže razlučiti dobro od zla. Crkva ga smatra sveopćim i nepromjenjivim.
O bračnoj ljubavi papa je napisao da je [[ljubav]] vrlo poseban oblik osobnog zajedništva u kojem muž i žena velikodušno dijele sve, ne misleći samo na sebe. Tko istinski voli svoga bračnog druga, voli ga ne samo zbog onoga što dobiva, nego ga voli zbog njegove dobrobiti.
