Inačica od 1. prosinca 2016. u 19:44 uredi MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.755 edits m →‎Kasniji život: ispravak ← Starija izmjena		Inačica od 19. veljače 2017. u 09:46 uredi ukloni ovu izmjenu 93.142.132.121 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 2: '''Tadeuš Košćuško''' ([[poljski]]. Tadeusz Kościuszko) (Mereszowszczyzna, [[Bjelorusija]] [[4. veljače]] [[1746]]. – Soluthurn, [[Švicarska]] [[15. listopada]] [[1817]].) – [[Poljaci\|poljsko]]-[[Litavci\|litavski]] vojskovođa i borac za [[sloboda\|slobodu]]. Košćuško je sudjelovao u [[Američki rat za neovisnost\|Američkom ratu za neovisnost]] kao general-bojnik i pobočnik [[George Washington\|Georgea Washingtona]]. Imenovan je za glavnog inžinjera kontinentalne vojske. Borio se i za neovisnost Poljske i podigao ustanak. Narodni je heroj [[Poljska\|Poljske]], [[SAD]]-a, [[Litva\|Litve]] i [[Bjelorusija\|Bjelorusije]]. == ~~Rani život~~ Životopis== ===Rani život=== Košćuško se školovao na poljskoj kadetskoj školi od [[1756]]. godine i dobio titulu kapetana. Pojavom građanskog rata, emigrira u [[Pariz]], gdje je dobio stipendiju. Kao strancu zabranjeno mu je školovati se na Vojnoj akademiji pa studira na Umjetničkoj akademiji te samostalno proučava [[knjiga\|knjige]] iz biblioteka Vojne akademije. U ratu [[1772]]. godine kada su [[Rusija]], [[Pruska]] i [[Austrija]] dijelile Poljsku, nije mogao sudjelovati, zbog smanjenja broja vojnika. Zaljubio se, ali se zbog teške financijske situacije nije mogao oženiti pa emigrira u [[Dresden]] i [[Pariz]]. == =Djelovanje u SAD-u === Godine [[1776.]], stigao je u Ameriku, dva mjeseca nakon što je [[SAD]] proglasio [[neovisnost]]. Sudjelovao je u gradnji vojnih utvrda, uključujući i gradnju čuvene tvrđave [[West Point]] na rijeci [[Hudson]], za koju je napravio nacrt. Imenovan je za glavnog inžinjera kontinentalne vojske, a kasnije sudjeluje u brojnim drugim projektima na [[Jug SAD-a\|jugu SAD-a]]. [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država\|Američki Kongres]] proglasio ga je brigadnim generalom [[1783.]] godine. Dobio je američko državljanstvo i brojne novčane nagrade koje je koristio za otkup [[rob]]ova i njihovo [[obrazovanje]]. Bio je suradnik i prijatelj predsjednika [[Thomas Jefferson\|Thomasa Jeffersona]]. == =Povratak u Poljsku === [[Datoteka:Kosciuska.jpg\|220px\|thumb\|desno\|Košćuškov spomenik u [[Krakov]]u.]] Godine [[1784]]. vratio se u Poljsku. Poljski parlament [[Sejm]] je od [[1788]]. do [[1792]]. započeo s nužnim [[reforma]]ma. Košćuško je to vidio kao priliku, da se vrati u vojnu službu i da služi svojoj zemlji. Prijavio se u vojsku i [[1789]]. godine je primljen s činom general-bojnika. Dobio je i veliku zaradu, pa su prestali njegovi financijski problemi. Tijekom poljsko-ruskog rata [[1792]]. godine, Košćuško je bio uspješan zapovjednik, ali su Poljaci u konačnici izgubili rat. Košćuško je pobijedio u bitci kod Zielence [[18. lipnja]]. U bitkama 17. i 18. srpnja, Košćuško je odbio višestruko brojčano nadmoćnijeg neprijatelja i postao je poznat kao najbriljantniji poljski zapovijednik toga vremena. Poljski kralj je [[1. kolovoza]] unaprijedio Košćuška u general-pukovnika. Međutim ubrzo se kralj pridružio konfederaciji iz Targovica i predao se [[Rusi]]ma. Košćuško je otišao u [[egzil]] u Dresden pa [[Leipzig]]. == =Košćuškov ustanak === Košćuško je [[24. ožujka]] [[1794]]. godine digao ustanak Poljaka protiv Rusa. Zahtijevao je, da svaka peta kuća dada bar jednog [[vojnik]]a. Rusi su odmah krenuli ugušiti [[ustanak]], ali Košćuškove snage su pobijedile ruski korpus u bici na Raclavicama [[4. travnja]]. Pobunjenici su uspjeli u travnju istjerati rusku vojsku iz [[Varšava\|Varšave]] i [[Vilnius]]a, a ubrzo i iz drugih gradova. U svibnju je Košćuško proglasio ukidanje [[kmetstvo\|kmetstva]] i uvođenje građanskih zakona za seljake. Zbog otpora šljahte ti zakoni nikad nisu sprovedeni. Ubrzo se i pruska vojska okrenula protiv Poljske, pa su pobunjenici u lipnju bili poraženi. Povukli su se prema Varšavi, koju su utvrdili. U lipnju su Prusi zauzeli Krakov. Združene snage ruske i pruske vojske bezuspješno su u srpnju opsjedale Varšavu. Poljski ustanak u Velikoj Poljskoj pod komandom Jana Dombrovskog je bio uspješan, pa se pruska vojska povukla iz okoline Varšave i središnje Poljske. Rusi su dobili pojačanja. Stigao je novi korpus pod komandom Aleksandra Suvorova, koji je porazio pobunjenike 10. listopada. Košćuško je bio ranjen i zarobljen. Rusi su ga poslali u [[Sankt Peterburg]] u Petropavlovsku tvrđavu. Varšava je zauzeta 5. studenog i ustanak je tako bio slomljen. == =Kasniji život === [[Datoteka:Milwaukee Kosciuszko edit.jpg\|200px\|desno\|thumb\|Košćuškov spomenik u [[Milwaukee]]-u.]] [[Rusi]] su držali Košćuška u zarobljeništvu do [[1796]]. godine. Nakon puštanja, nakratko je posjetio [[SAD]] te se vratio 1797. godine u [[Pariz]], gdje je upoznao [[Napoleon Bonaparte\|Napoleona Bonapartea]] i odbio njegov prijedlog ponovne uspostave Poljske pod nadzorom [[Francuska\|Francuske]]. Smjestio se u [[Švicarska\|Švicarskoj]], gdje je živio do svoje smrti 1817. godine, nakon pada s [[konj]]a. Već sljedeće [[1818]]. godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Poljsku i pokopani u poljskom kraljevskom dvorac [[Vavel\|Wawel]] u [[Krakov]]u. == Spomen na Košćuška == Spominje se u poljskoj nacionalnoj himni "[[Mazurek Dąbrowskiego]]". U njegov spomen, [[Poljaci]] su od [[1820]]. do [[1823]]. godine podigli veliki nasip (Kopiec Kosciuszki) u Krakovu. Poljski istraživač Paweł Edmund Strzelecki najveći planinski vrh [[Australija\|Australije]] nazvao je [[Mount Kosciuszko]]. Po njemu je nazvana ulica u gotovo svakom poljskom gradu i u nekim većim europskim gradovima ([[Sankt Peterburg]], [[Beograd]], [[Vilnius]], [[Budimpešta]]). Njegovo ime nose mnoga mjesta u SAD-u. Podignuti su mu spomenici u Francuskoj, Švicarskoj i Bjelorusiji. ==Vanjske poveznice== {{Commonscat}} {{GLAVNIRASPORED:Košćuško, Tadeuš}}

Tadeusz Kościuszko: razlika između inačica