Glavonošci: razlika između inačica

Prvotne vrste, kao što su [[nautiloidi]] i izumrli [[amoniti]], još imaju odnosno imali su vanjske ljušture od [[aragonit]]a, jednog od oblika [[karbonat|karbonat]]a koje su im [[vanjski kostur]]. Ta ljuštura je s unutrašnje strane (npr. [[indijska lađica]]) presvučena [[sedef]]om, što ih čini vrlo lijepim i privlači kolekcionare. Ljušture su podijeljene na nastanjeni dio, i dio s komoricama ispunjenim [[plin]]om koji omogućuje životinji da ostane na željenoj dubini vodenog stupca. [[Recentna vrsta|Današnje vrste]] ne mogu koristiti ljušturu za uzgon prema gore ili dolje u vodenom stupcu, jer zbog krutosti ljušture mogu usisati odnosno istisnuti iz nje samo oko 5 grama vode. Usmjeravaju kretanje samo potiskom mlaza, i to sporo. U novije vrijeme u znanstvenoj zajednici se razmatra mogućnost da su neke izumrle skupine ipak možda mogle kontrolirati uzgon unutar vodenog stupca promjenom zapremine plina i vode u komoricama. No, unutrašnja struktura ljuštura nautiloida i amonita se značajno razlikuju. Glavonožac koji je zanimljiv po tankoj kućici koju stvara ženka je [[Jedrilac]] (''[[jedrilac|Argonauta argo]]'')<ref>Alegro, Antun, Krajačić, Mladen, Lucić, Andreja, ''Život 2: udžbenik biologije u drugom razredu gimnazije'', Školska knjiga, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-0-22029-4, str. 106.</ref>