Molekula: razlika između inačica

'''Molekula''' je najmanji dio čiste [[kemija|kemijske]] [[kemijske tvari|tvari]] koji posjeduje ista kemijska svojstva i građu kao i sama tvar a građena je od dvaju ili više [[atom]]a povezanih zajedničkim elektronima u [[kovalentna veza|kovalentnoj vezi]]. Najmanja molekula je avoatomna molekula plinovitog vodika '''H₂'''.

Molekula se može sastojati od atoma istog elemenata ili od atoma više različitih elemenata. Primjerice, [[dušik]]ova molekula je '''N₂''' i sastoji se od dva atoma dušika. S druge strane, molekula [[voda|vode]] je '''H₂O''' i sastoji se od dva atoma [[vodik]]a i jednog atoma [[kisik]]a. Molekule jednog elementa javljaju se isključivo u [[nemetali|nemetala]], i to obično dva atoma po molekuli. Neki se nemetali, poput [[kisik]]a, fosfora, sumpora mogu pojaviti u molekulama od različitog broja atoma. To se svojstvo zove [[alotropija]].

Molekule su premalenepremale da bi se vidjele golim okom, pa čak ini [[Elektronski mikroskop|elektronskim mikroskopom]]. Duljina [[Kovalentna veza|kovalentne veze]] najmanje molekule (H₂) iznosi 74 pm (74•10^-12 m).<ref name=":0">Habuš, Tomašić, Liber: <nowiki>''</nowiki>Opća kemija 1 : udžbenik kemije za prvi razred gimnazije<nowiki>''</nowiki>, 1. izd., Profil, Zagreb, 2014., <nowiki>ISBN 978-953-12-1434-6</nowiki>, str. 38 i 86</ref> Njihov promjer obično iznosi od 0,1 do 100 [[nanometar]]a (10^-9 m). Međutim, postojeduljina imolekula iznimkemože odbiti togpuno pravilaveća, poput makromolekule [[DNK]]. Kada bi se jedna DNK izvadila iz [[stanična jezgra|stanične jezgre]] i razmotala, dosezala bi duljinu od jednog do dva metra. No, i tada bi bila nevidljiva jer bi njezino vlakno bilo debelo svega 5 [[nanometar|nm]]. Zato se za određivanje veličine i oblika molekula primjenjuju posebne metode fizikalne kemije, uglavnom instrumentalne prirode.

'''Molekulska masa''' je zbroj masa atoma koji čine molekulu. Kao i [[atomska masa]], molekulska masa se izražava u [[atomska jedinica mase|atomskim jedinicama mase]] (u = 1/12 mase ugljikova izotopa ¹²C). Masa najmanje molekule H₂ iznosi m(H₂)=3,346•10^-24 g ili 3,346•10^-27 kg.<ref name=":0" /> Makromolekule mogu imati na stotine tisuća atoma ali i tada su to teško zamislive male mase.

Dugo se vjerovalo da su duljine kemijskih veza i njihovi prostorni kutovi u molekuli konstantni, ali novija istraživanja ukazuju na njihovu neznatnu promjenjivost, posebice kod složenijih molekula.

Odnos elemenata koji grade molekule izražava se [[Empirijska formula|'''empirijskom formulom''']]. Na primjer, vodik i kisik grade vodu u omjeru 2:1 (H₂O), a [[ugljik]], [[vodik]] i [[kisik]] grade [[etanol]] u omjeru 2:6:1 (C₂H₆O). Ovaj omjer ne mora nužno određivati samo jednu jedinstvenu molekulu &mdash; dimetil eter ima isti omjer kao [[etanol]], no nema istu molekularnu strukturu. Takve se molekule zovu [[izomeri]]. Kemijska'''Sažeta ili molekulskastrukturna formula''' točnije određuje raspored atoma u molekuli, pa je tako formula etanola CH₃&ndash;CH₂&ndash;OH, a formula dimetil etera CH₃&ndash;O&ndash;CH₃. Za predstavljanje složenijih molekula, gdje atomi mogu biti raspoređeni u prostoru na različite načine, rabi se '''strukturna formula'''.

Naziv molekula (lat. molliculus=sitan, mali) prvi je uporabio [[Amedeo Avogadro]] 1811.g. u želji da objasni ponašanje plinova u kemijskim reakcijama. Pretpostavio je da su najmanje čestice plinova nakupine atoma koje je nazvao molekule. Ta ideja je zatim pala u zaborav ali ju je obnovio Stanislao Cannizzaro 1858. od kada je općenito prihvaćena. <ref>Filipović, Lipanović: "Opća i anorganska kemija", 9. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1995., <nowiki>ISBN 953-0-30907-4</nowiki>, str.37-40 </ref>