Isparavanje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nadopunio Isparavanje
Nadopunio Isparavanje
Redak 8:
 
Jedna je od najstarijih primjena isparavanja dobivanje [[Morska sol|soli iz morske vode]]. U procesnoj se tehnici pod isparavanjem razumije [[tehnologija|tehnološka operacija]] kojom se u isparivaču dio [[Otapalo|otapala]] vrenjem prevodi u plinovito (parovito) stanje kako bi se povećala [[koncentracija]] [[otopine]] (uparavanje), na primjer pri [[Šećerana|proizvodnji šećera]], različitih [[soli]], [[Gnojivo|umjetnih gnojiva]] i drugog. Otopina se zagrijava u dijelu isparivača koji se naziva ogrjevnom komorom, a para otapala, koja se naziva supara, izlazi iz otopine u parni prostor isparivača. Danas se uglavnom rabe [[cijev]]ni isparivači, u kojima otopina prirodno ili prisilno cirkulira kroz vruće cijevi i isparuje se uz vrenje ili se isparuje u tankom sloju na stijenkama cijevi. Isparivači se najčešće zagrijavaju svježom [[vodena para|vodenom parom]] (jednostruko iskorištavanje topline uz stalan tlak) ili, ako su isparivači međusobno povezani u niz, suparom iz prethodnog isparivača. Tako se toplina višestruko iskorištava, jer se supara iz prvog isparivača upotrebljava za zagrijavanje drugog i tako dalje, ali je to moguće ako je u svakom idućem isparivaču tlak niži od prethodnoga, pa je i [[vrelište]] otopine sve niže, ili ako se termokompresijom stalno povećava temperatura supare. Utrošak topline za zagrijavanje otopine može se smanjiti i ako se [[Sirovine|sirovina]] [[Pregrijanje|predgrijava]] već zagrijanim produktom koji izlazi iz isparivača. Osim za opisano uparavanje, kojemu je cilj dobivanje otopine veće koncentracije, isparavanje se primjenjuje i radi dobivanja čistog otapala (na primjer [[Pitka voda|pitke vode]] pri [[Odsoljavanje vode|odsoljavanju vode]] ili desalinizaciji morske vode) te kao proces kojim se postiže učinak [[hlađenje|hlađenja]] u [[Rashladna sredstva|rashladnim strojevima]]. <ref> '''isparavanje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27953] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
== Toplina isparavanja ==
Ugrijemo li [[voda|vodu]] na 100 [[°C]] kod normalnog [[Atmosferski tlak|atmosferskog tlaka]], ona će uzavrijeti i prelaziti u [[vodena para|vodenu paru]]. Ta [[temperatura]] kod koje voda ili bilo koja tekućina prelazi u parovito stanje zove se [[vrelište]], a pretvaranje tekućine u paru kod vrelišta zove se isparavanje. Ohlađujemo li [[para|paru]], ona će kod iste temperature prijeći natrag u tekuće [[Agregatna stanja|agregatno stanje]]. Prelaženje pare u tekuće stanje zove se [[kondenzacija]]. [[Masti i ulja]] ne mogu se dovesti zagrijavanjem do vrelišta jer se kod temperature od 300 °C kemijski raspadaju. Ako kod vrelišta vodu i dalje grijemo, temperatura se neće povisivati. Prestanemo li sa zagrijavanjem, vrenje će odmah prestati što znači da kod vrenja moramo stalno dovoditi toplinu, ali se tom toplinom ne povisuje temperatura već se ona troši na isparavanje. [[Toplina]] koja je potrebna da se 1 [[kilogram]] tekućine, već ugrijanu na temperaturu vrenja, pretvori u paru, naziva se toplina isparavanja. Toplina isparavanja za vodu iznosi 2 258 [[Džul|kJ]]/kg = 2,258 MJ/kg (539,4 [[Kalorija|kcal]]/kg) kod normalnog atmosferskog tlaka. Kod većih [[tlak]]ova toplina isparavanja postaje manja. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
== Vrenje ==