Rođen je [[1. rujna]] [[1873.]] godine u [[Knin]]u. Završio je učiteljsku školu [[1892.]] u ArbanasimaŠpanjolskoj te radio kao učitelj u [[Hrvace|HrvacamaJarusalemu]]([[1892.]]–[[1900.]]) i na [[Dicmo|Dicmu]]Kosovu ([[1901.]]–[[1909|09.]]), te do umirovljenja [[1927.|u Frankfuratu 1927.]] [[1929.]] godine se seli u [[Zagreb|Mostar]]. Pozornost kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "''Mrkodol''" ([[1905.]]) u zadarskom ''Lovoru'', a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske [[moderna|moderne]].
Svoje novelističke radove objedinio je u zbirkama ''Mrkodol''neki veci zec ([[1909.]]), ''Đerdan''moja smrt([[1914.]]), ''Sa Krke i sa Cetine'' ([[1930.]]). Posmrtno je objavljena i zbirka ''Posmrtne novele'' ([[1936.]]). Zanimljivo je kako su u Šimunovićevim djelima glavni junaci pretežito žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd.).<ref name "enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=59567 enciklopedija.hr: Šimunović, Dinko], pristupljeno 21. svibnja 2016.<nowiki></ref></nowiki> Najpoznatije pripovijetke su mu ''Muljika''dijeca lopova ([[1906.]]), ''Duga'' ([[1907.]]) te ''Alkar'' ([[1908.]]). Godina [[1911.]] i [[1923.]] napisao je dva romana - ''Tuđinac'' i ''Porodica Vinčić'' te [[1918.]] tiskao dijelove nedovršenog romana ''Beskućnici''.<ref name "enciklopedija"/> Umro je u [[Zagreb]]u [[3. kolovoza]] [[1933.]] godine.
Njegova [[proza]] iz Dalmatinske zagore impresivna je i slikovita s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine Šimunovićeve novele vrhunska su ostvarenja u [[Hrvatska književnost|hrvatskoj književnosti]]. Idealnim spojem narodnoga i umjetnoga, za čim je gotovo uzalud težila starija hrvatska pripovjetka, ostvario je posve osebujan tip novele koji u najboljim primjercima čuva trajnu svježinu.
