Inačica od 1. ožujka 2017. u 23:47 uredi Nesmir Kudilovic (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 9.279 edits m Nesmir Kudilovic je premjestio stranicu Kajkavski književni jezik na Kajkavsko narječje preko preusmjeravanja: vraćeno pod naslov koji je zadao začetnik članka Posebno:Diff/22182 ← Starija izmjena		Inačica od 1. ožujka 2017. u 23:52 uredi ukloni ovu izmjenu Nesmir Kudilovic (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 9.279 edits vraćeno na inačicu Posebno:Permalink/4638882 od 15. prosinca 2015. u 11:27:15 (SEV). Novija izmjena →
Redak 1: {{Kajkavsko narječje}} '''~~Kajkavski~~Kajkavsko ~~književni jezik~~narječje''' (~~ISO 639: [http://www-01.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=kjv kjv];~~ kajkavština, kajkavica), ~~nekada~~jedno ~~standardni oblik jednoga~~je od triju glavnih narječja [[Hrvatski jezik\|hrvatskoga jezika]], uz [[čakavsko narječje\|čakavsko]] i [[štokavsko narječje\|štokavsko]]~~, a danas priznati jezik koji je [[12~~. siječnja]] [[2016.]] godine od međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) dobio status povijesnog jezika za razdoblje od 16. do 19. stoljeća kao i neka djela iz 20. stoljeća, te mu je dodijeljen kȏd <tt>kjv</tt>.<ref>[http://www-01.sil.org/iso639-3/chg_detail.asp?id=2014-056 Ethn]</ref><ref>[http://www.kronikevg.com/kajkavski-jezik-medunarodno-priznat/ Kajkavski jezik međunarodno priznat]</ref> Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice ''kaj''. Naziv potječe od odnosno-upitne zamjenice kaj, koja je nastala od arhaičnih zamjenica kъ i jь (ъ i ь oznake su za poluglase). Kasnije se drugi poluglas izgubio, a prvi prešao u a te je nastalo kaj (a javljaju se i druge kombinacije kej, ke, ka...). == Rasprostranjenost == Redak 16: * većina izgovara ẹ (zatvoreno e) ili ekavski, no taj /ẹ/ nije isti glas kao u štokavskim govorima, već je riječ o glasu između /e/ i /i/. Takav sustav je sličan francuskom, portugalskom ili talijanskom sustavu sa 7 samoglasnika (odnosno sa više vrsta e). Iako se u hr. ortografiji taj glas obično piše kao e izgovara se njemu sličnim prijelaznim vokalima; * dio govornika ima i poseban izgovor za dugi jat kao dvoglas /'''ie'''/ (kratki jat im je zatvoreno ekavski), a tih je najviše u arhaičnoj kajkavici Hrvatskog Zagorja. To je dvoglas koji odgovara (i)jekavskom izgovoru u štokavskim govorima, a koji se razvio (kao i kod svih hrvatskih govora) diftongiranjem zatvorenog e (originalnog jata). * neki stručnjaci za treću inačicu uzimaju ''ikavske'' kajkavce koji jat izgovaraju kao /'''ii'''/, ili su poluikavci pa ga dijelom izgovaraju kao /''ii''/ ili /''ié''/. Danas se takvi ikavski kajkavci nalaze mjestimice u [[Fužine\|Fužinama]], [[Lokve\|~~Lokvama~~lokvama]], uz rijeku Dobru, [[Ozalj]], dio [[Žumberak\|Žumberka]], zapadno [[Turopolje]] ([[Horvati]] i [[Donja Zdenčina\|Zdenčina]], vidi [[seobe Hrvata iz Pounja u Prekokuplje u 16. st.]]), donja [[Sutla]] iznad [[Zaprešić]]a (Brdovec, Marija Gorica), dijelom [[Slovensko Primorje]] i [[Bela Krajina]] (tzv. ikavska slovenščina), središnje [[Gradišće]] u Austriji, te u Slovačkoj (izbjegli od [[Kostajnica\|Kostajnice]]), kao i u sjevernoj Istri oko [[Buzet\|Buzeta]] (taj je govor čakavski) itd. U doba [[knezovi Zrinski\|Zrinskih]]h i [[Frankopani\|Frankopana]] je slična kajkavska ikavica na prostoru od Istre do Međimurja bila javni govor hrvatske plemićke elite, tj. nesuđeni prethodnik kasnijega književnog standarda. Mnogi od tih govora nastali na čakavskoj osnovi ili mješanjem sa čakavskim (i šćakavskim) govorima. == Razvoj == [[Datoteka:Loncaric_historical_borders_of_kaikavian_dialect.png\|mini\|250px\|Povijesne veze kajkavskog i razvoj ostalih narječja]] Kajkavski se razvio iz iste osnove iz koje su se razvili [[čakavsko narječje]], [[zapadnoštokavsko narječje]] i [[slovenski jezik\|slovenski dijalekti]]<ref name="Matasovic">[[Ranko Matasović]]: ''[http://www.ffzg.hr/~rmatasov/hrporgram2.pdf Poredbenopovijesna gramatika hrvatskog jezika]'' {{pdf}}</ref>, opisane u [[zapadni južni slavenski jezici]]. <br> Riječ je o najsjevernijem hrvatskom narječju, a prije dolaska Mađara~~<!-- ? možda bi prije bilo provale Mongola, pa onda Turaka! -->~~, srodni govori su zauzimali veće područje, a postojala je veza i s govorima iz kojih se danas razvilo srednje slovačko narječje. Narječje je dosta srodno sa [[Slavonski dijalekt\|sjevernim šćakavskim]] koji je najduže zadržao neizmjenjeni refleks jata (zatvoreno e), kao i sa [[sjevernočakavski dijalekt\|sjevernočakavskim dijalektima]] te panonskom narječju [[slovenski jezik\|slovenskog jezika]]. U kontaktima su nastali i mnogi prijelazni dijalekti poput [[Donjosutlanski_dijalekt\|donjesutlanskog]] (kajkavizirani čakavski ikavski), [[Prigorski_dijalekt\|prigorskog]] (prijelazni čakavsko-kajkavski), [[Goranski_dijalekt\|goranski]] (čakavsko-kajkavsko-donjekranjski prijelaz), kao i mnogi govori [[Slovenski_jezik\|slovenskog]] panonskog narječja (prleški, prekmurski i originalni ~~[[Bela krajina\|~~belokrajinski]] govori). Većinu kajkavskih govora (osim goranskog), kao i podosta istočnoslovenskih (većinu govora panonskog narječja i dio govora štajerskog narječja) prožimaju općehrvatske jezične izoglose; jednačenje jata (zatvoreno e) i poluglasa (schwa) jednačenje stražnjeg nazala (nazalno o) i samoglasnog l. Kroz povijest kajkavsko je narječje bilo standardizirano u poseban standardni i književni jezik,<ref name="NJO">[[Radoslav Katičić]], ''Novi jezikoslovni ogledi'', 2. dopunjeno izd., [[Školska knjiga]], Zagreb, 1992., ISBN 86-03-00484-6, str. 89., {{Citat\|U tom prvom razdoblju štokavski standard još nije bio dosta razvijen. Područje mu nije obuhvaćalo sjeverozapadne krajeve u kojima se upotrebljavao kajkavski standardni jezik, u mnogome nadmoćan štokavskomu. Nije bilo eksplicitne norme nego samo upotrebna.\|Katičić, 1992., str. 89.}}</ref> u to doba "u mnogome nadmoćan štokavskomu" (Katičić, 1992.)<ref name="NJO"/> ==Osobine== Redak 234: </poem>\|}} {{==Izvori}}==▼ == Unutarnje poveznice ==▼ {{izvori}} == Vidi još == === U Wikipediji === * [[hrvatski jezik]] * [[čakavsko narječje]] Line 249 ⟶ 253: * [[Moslavina]] === ~~Izvori~~Vanjske poveznice === * [http://hr.wikisource.org/wiki/Narodna_enciklopedija_srpsko-hrvatsko-slovenačka/Kajkavski_dijalekt Aleksandar Belić: ''Kajkavski dijalekt''] ''Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka'', Zagreb, [1926]-1929.▼ ▲{{Izvori}} * [http://www.kaj-spravisce.hr/indexhr.html Kajkavsko spravišče]▼ === Literatura === * A. Šojat: ''Kratki navuk jezičnice horvatske'' (Jezik stare kajkavske književnosti). Kaj 1969: 3-4, 5, 7-8, 10, 12; Kaj 1970: 2, 3-4, 10; Kaj 1971: 10, 11. Kajkavsko spravišče, Zagreb 1969-1971. * [[Mijo Lončarić]]: Kaj jučer i danas : ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini (s kartom narječja i bibliografijom). Čakovec : Zrinski 1990. Line 265 ⟶ 270: * A.Ž. Lovrić, M.H. Mileković, M. Rac: ''Purgerska špreha zagrebečka, sisečka i petrinjska (Jen agramerski slovar)''. Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti knj. 2 (u tisku), Zagreb 2008. ▲== ~~Unutarnje~~Vanjske poveznice == ~~=== Vanjske poveznice ===~~ ▲* [http://hr.wikisource.org/wiki/Narodna_enciklopedija_srpsko-hrvatsko-slovenačka/Kajkavski_dijalekt Aleksandar Belić: ''Kajkavski dijalekt''] ''Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka'', Zagreb, [1926]-1929. ▲* [http://www.kaj-spravisce.hr/indexhr.html Kajkavsko spravišče] {{WProjekti \|commons = Line 289 ⟶ 290: \|wikicitat = }} {{Hrvati}} ~~[[Kategorija:Južnoslavenski jezici]]~~ [[Kategorija:Hrvatski jezik]] [[Kategorija:Kajkavsko narječje\|*]] [[Kategorija:Dijalektologija]] <!-- interwiki -->

Kajkavsko narječje: razlika između inačica