Juraj Biankini: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 193.198.7.30 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika N Jordan
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
 
== Životopis ==
Rodio se u Starom Gradu na Hvaru. Jedna je od vodećih osoba u Dalmaciji na političkoj pozornici 1870-ih. Politički je bio u nekoliko faza: prva je bila narodnička (1871.–1892.), gdje je mnogo pridonio borbi za hrvatski jezik. Bio je među istaknutim vođama Narodne stranke kao što su: [[Mihovil Pavlinović]], [[Miho Klaić]], [[Šime Ljubić]], Juraj Biankini, [[Lovro Monti]], [[Natko Nodilo]], [[Kosta Vojnović]]. Na izborima [[1882.]] kad je po prvi put je izabrana hrvatska uprava grada Splita, Biankini je bio među zaslužnim hrvatskim političkim prvacima zaslužnim za hrvatstvu vraćenom Splitu: [[Luka Botić]], [[Vid Morpurgo]], Juraj Biankini, [[Natko Nodilo]], [[Gajo Bulat]], [[Dinko Politeo]], [[Mihovil Pavlinović]] i dr.
 
Nakon sukoba s oportunistima u stranci, uslijedila je nova faza. pravaška (1892.–1905.), kad je osnovao [[Hrvatski klub]] (s [[Kažimir Ljubić|Kažimirom Ljubićem]]) kojim je djelovao u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]], izašao iz [[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodne stranke]]. Do ujedinjenja pravaša predstavljao je treću granu pravaša na jugu hrvatskih prostora. Hrvatski je klub okupljao nezadovoljnike iz [[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodne stranke]] koji su istupili tri mjeseca nakon potpisivanja [[vinska klauzula|trgovinskog ugovora]] s Italijom. Sve je puklo 1892. godine. Povod je bio negativni ishod glasovanja u Dalmatinskom saboru o novim čitankama za pučke škole. U tim je čitanka [[dekroatizacija|namjerno]] zatajeno hrvatsko ime. Tad su šestorica radikalnijih narodnjačkih zastupnika na čelu s Jurjem Biankinijem, istupila iz saborskog Kluba Narodne hrvatske stranke. Osuđivali su narodnjake zbog popuštanja [[Dualizam (Austro-Ugarska)|dualizmu]], izbjegavanja govora o sjedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom te zbog priznavanja srpskoga nacionalnog imena u Hrvatskoj. Biankini je surađivao s hrvatskim političarima iz Istre [[Matko Laginja|Matkom Laginjom]] i [[Vjekoslav Spinčić|Vjekoslavom Spinčićem]] te se zalagao za [[trijalizam]], kao i Prodan. Na polaganju kamena temeljca za [[Starčevićev dom]], u lipnju [[1894.]], Biankini je izjavio da je njegov [[Hrvatski klub]] član Stranke prava. Nakon toga bila su otvorena vrata povezivanju svih triju struja, unatoč znatnim razlikama među njima. Tim činom osnovana je jedinstvena '''Stranka prava''' u Dalmaciji.
 
Pojava [[politika novog kursa|politike novog kursa]] ostavila je traga i na njemu. Privukla ga je [[1903.]], a pristupio joj je kad su se ujedinili Narodna hrvatska stranka i Stranka prava (njen liberalno pravaški krug, onaj iz Splita koji je bio oko Ante Trumbića) u [[Hrvatska stranka (1905.)|Hrvatsku stranku]]. Nakon [[balkanski ratovi|balkanskih ratova]] upao je kao brojni hrvatski političari u [[jugoslavenski integralizam]], romantično zanesen zabludom o utopijskom unitarnom narodnom jedinstvu Južnih Slavena, poglavito idejom hrvatsko-srpskog jedinstva. Kad ga je okrutna zbilja jugoslavenske države rastrijeznila od jugointegralističke uobrazilje, ušao je u petu fazu. Tad je razmišljao o Kraljevini SHS da ju se organizira kao složenu višenacionalnu državu.
 
Bio je zastupnikom u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]] od 1881. a u [[Carevinsko vijeće|Carevinskom vijeću]] od 1892. godine. Zastupnički mandat nije proveo kao "dizač ruku" niti kao spavač u sinekuri, nego je bio vrlo aktivan. Poznat je bio po brojnim, dugim i oštrim govorima, [[interpelacija]]ma i zahtjevima. Nije govorio "u prazno", nije se držao politike nezamjeranja, nego je oštro govorio protiv vlade.
Redak 24:
* [[Duško Kečkemet]], ''Bajamonti i Split'', Slobodna Dalmacija: Split [[2007]].
* [[Grga Novak]], ''Prošlost Dalmacije'' knjiga druga, Marjan tisak: Split [[2004]].
* [[Mirjana Gross|Gross, Mirjana]]: ''Izvorno pravaštvo. Ideologija, agitacija, pokret'', Golden marketing, Zagreb, 2000.
* Rohaček, Goran: ''Hrvatsko pravaštvo na prijelazu tisućljeća'', Čakovec, 2009.
* [[Tihomir Cipek]] – [[Stjepan Matković]]: ''Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842.–1914.'', Disput, Zagreb, 2006.
* [[Jaroslav Šidak|Šidak, Jaroslav]] – [[Igor Karaman|Karaman, Igor]]: ''Povijest hrvatskog naroda 1860.–1914.'', Školska knjiga, Zagreb, 1986.
{{izvori}}