Aleksandar Kerenski: razlika između inačica

U posljednjem očajničkom pokušaju zadržavanja vlasti premijer u ovim nemogućim uvjetima donosi odluku o raspisivanju izbora za ustavni parlament. Situaciju u kojoj bi se buduća vlast odlučivala na izborima [[12. studenog]] [[1917.]] godine je bila neprihvatljiva [[Lenjin]]u koji donosi odluku o pokretanju [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]. Pod njegovim vodstvom boljševici [[25. listopada]] [[1917.]] godine (ruski kalendar, po našem [[7. studenog]]) osvajaju [[Petrograd]]. Sljedeći dan Kerenski koji je na vrijeme pobjegao pokušava napasti s lojalnim trupama iz smjera [[Pskov]]a prema glavnom gradu. Kada taj napad propada znajući što se dogodilo on počinje bježati bez zaustavljanja sve do [[Francuska|Francuske]].

 

Do kraja svoga dugog života Kerenski je za Oktobarsku revoluciju krivio svih osim sebe. Njegov glavni krivac najčešće je bio general Kornilov koji ga je pokušao oboriti u rujnu. S tim pogledom na stvari praktički nitko drugi u cijelom svijetu se nije slagao s njim. U stvarnosti za većinu događaja iz [[1917.]] godine Kerenski je bio kriv. On u ožujku ultimatumom tjera vladu da prisili [[Mihajlo II., car Rusije|Mihajla II.]] na abdikaciju. Ponovno on u srpnju ruši vladu, pokreće vojnu ofenzivu i definitivno svojim novim proglasom ukida monarhiju. Kada još u [[kolovoz]]u uručuje otkaz najutjecajnijom vojnom zapovjedniku priča je već bila gotova. Tim potezima u roku od samo mjesec dana Kerenski uspijeva protiv sebe okrenuti vojsku, monarhiste i boljševike (koje zatvara u srpnju). Čak i "njegova" stranka koja će ostvariti apsolutnu većinu na izborima [[1917.]] godine dolazi na sastanak s boljševicima odmah nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] radi dogovora o daljnjim akcijama.

 

}}

{{GLAVNIRASPORED:Kerenski, Aleksandar}}

[[Kategorija:Ruski političari]]