Posljednji Stipančići: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 188.125.9.187 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ivica Vlahović
poprawljeno
Redak 1:
{{Infobox knjiga
| naziv = Posljednji Stipančići
| naziv_izvornika = Posljednji Stipančići
| prijevod =
| slika =
| slika opis_slike =
| autor = [[Vjenceslav Novak]]
| opis_slike =
| ilustrator =
| autor = [[Vjenceslav Novak]]
| ilustrator dizajn korica =
| država = [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarska Monarhija]] (točnije Hrvatska)
| dizajn korica =
| jezik = Hrvatski
| država = [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarska Monarhija]] (točnije Hrvatska)
| žanr = [[Roman]]
| jezik = Hrvatski
| vrsta_djela = Povijesni roman
| žanr = [[Roman]]
| izdavač = [[Matica hrvatska]]
| vrsta_djela = Povijesni roman
| izdavač datum_izdanja = [[Matica hrvatska1899.]]
| vrsta_korica =
| datum_izdanja = [[1899.]]
| vrsta_korica broj_stranica = 190
| broj_stranica pripovjedač = 190
| pripovjedač gledište =
| vrijeme_radnje = Početak [[18. stoljeće|18. stoljeća]] i prva polovica [[19. stoljeće|19. stoljeća]], doba [[Ilirski pokret|ilirskog pokreta]] i buđenje nacionalne svijesti u [[Hrvati|Hrvata]]
| gledište =
| mjesto_radnje = [[Senj]], mjesto zatvoreno u samo sebe, izolirano od svijeta i učmala sredina
| vrijeme_radnje = Početak [[18. stoljeće|18. stoljeća]] i prva polovica [[19. stoljeće|19. stoljeća]], doba [[Ilirski pokret|ilirskog pokreta]] i buđenje nacionalne svijesti u [[Hrvati|Hrvata]]
| glavni_lik = Obitelj Stipančić (Ante, Valpurga, Juraj i Lucija)
| mjesto_radnje = [[Senj]], mjesto zatvoreno u samo sebe, izolirano od svijeta i učmala sredina
| vrhunac =
| glavni_lik = Obitelj Stipančić (Ante, Valpurga, Juraj i Lucija)
| teme = Propast jedne hrvatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta, negativne strane patrijarhalnog odgoja, intimna tragedija Lucije, povijesno politički trenutak [[Senj]]a
| vrhunac =
| isbn =
| teme = Propast jedne hrvatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta, negativne strane patrijarhalnog odgoja, intimna tragedija Lucije, povijesno politički trenutak [[Senj]]a
| isbn =
}}
 
Redak 53:
==Likovi==
 
'''Ante Stipančić''' je zgodan čovjek, vrlo sebičan i hladan, strogi otac i obrazovan. Bio je ugledan građanin i patricij iz stare porodice, koja je u gradskim javnim poslovima još od početka [[18. stoljeće|18. stoljeća]] slavno sudjelovala. Ante je bio posljednji potomak svoga [[pleme]]na i oženio s Valpurgom, iz porodice starih [[Plemstvo|plemića]] i senjskih patricija Domazetovića. Njegovo široko lice s mirnim [[Oko|očima]], velikom dugačkim [[nos]]om, te pravilnim [[usta|ustima]] davalo je samosvjesnu glavu i izgled aristokrata koji ne mari za sav jad i zlobu. U sinu vidi sve i želi da bude bolji od njega. Nepravedno se odnosi prema kćeri. Misli samo na ugled imena Stipančić, i svoju karijeru. Otac čini sve kako bi sin svojim učenjem podigao ugled obitelji. Njegov otac Pavle, a majka Kata, bili su krčmar i krčmarica i u ono doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio odgojem svoju [[taština|taštinu]], koja mu je ostala kao pečat na svakom koraku u životu. Nastojao je zaboraviti što su mu bili otac i mati i gledati u prošlost da potraži plemički list svojih pradjedova, koji nije mogao naći. Ali držao se svejedno plemićem. Kod kuće je bio strah ukućana, a mali ljudi su ga na ulici pozdravljali dubokim klanjanjem, na koje nije nikada pozdravom uzvraćao. Bio je nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Neprestano je lebdio i bio nezadovoljan svojim položajem. Previše se brinuo za sina, a ženu i kćerku zanemarivao. U stvari je od sina želio napraviti ono što on nije uspio. Umro je onako kako je živio, okružen svojom ženom i kćeri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
 
'''Valpurga Stipančić''' je suhonjava, sitna žena senjskog [[patricij]]a, stara oko 46 godina. Nježna i svjesna majka koja sluša muža i brine se o djeci i po ponašanju sasvim suprotna mužu. Srednje visine, tamne [[kosa|kose]], smeđih očiju s nježnim, brižnim pogledom i sramežljivim smiješkom. Tipičan prikaz tadašnje žene, koja se udala za Stipančića, a obzirom da je on bio iz više obitelji, smatrala ga je savršenim. Nema mnogo utjecaja na muža i ponaša se kao sluškinja, jer ne bi voljela da ju muž odbaci, što bi za nju bila velika sramota. Bila je poslušna i radila je sve što se od nje tražilo, premda je bilo u suprotnosti s njenim mišljenjem i željama. Premda je iz pronađenih spisa uvidjela njegov pravi karakter i negativne osobine, za nju je on bio najbolji čovjek. Sve bi učinila za svoju djecu, pokazala pravu majčinsku ljubav i kada nije bilo oca svima je ugađala. Luciji je ispunjavala želje jer je bila takva osoba, koja nije mogla nikoga odbiti. Nakon što je muž umro, mnogo je patila u siromaštvu. Sin se promijenio, ne samo duševno, nego je ime i prezime promijenio u [[Mađarska|mađarsko]], ali je ona smatrala da je tako moralo biti i ništa mu nije zamjerala. Sve je željela dati, pa čak i svoj život, za sreću svoje kćeri, iako je znala da joj kćer ne bi nikada oprostila da sazna za njezinu tajnu. Zato je molila Martina da on piše Luciji ljubavna pisma u ime Alfreda. Nadživjela je svoju kćer i jako je za njom patila, a najviše ju je boljelo što je izgubila sina kojega u biti nije nikada niti imala. Patnja njenog srca je konačno završila kada se smrznula jedne hladne noći tražeći milostinju.
Redak 91:
===III. poglavlje===
 
U ulici gornjega grada Senja bila je nekada kuća Ante Stipančića i njegovog oca Pavla. Ante je bio zgodan čovjek, ali sebičan i hladan. Oženio se tek u četrdesetoj godini, s gospođom Valpurgom koja je imala četrdeset i šest godina. Kao otac vrlo se nepravedno odnosio prema kćeri Luciji, a od sina Jurja zahtijevao da svojim učenjem podigne ugled obitelji, no odrastanjem u lošem društvu on postaje neodgovoran. Valpurga je bila nježna majka, koja je slušala muža i brinula o djeci. Svaku muževu zapovijed izvršavala je sa strahom i žurbom. Njezina je sloboda polako nestajala i u vlastitoj kući ona je postala [[rob|ropkinja]].
 
Dan prije [[Svi sveti|Svih svetih]] bile su posljednje pripreme za [[krštenje]] Jurja u Stipančićevu [[vinograd]]u. Točno u jedan sat zagrmješe iz vinograda mužari uz prasak malih pušaka da gosti dolaze. Sva sila svijeta skupila se oko ceste da vide sjaj gostiju kakovog grad još nije vidio. Ante je obukao odoru senjskih plemića i [[mač]], a to je bilo zabranjeno po [[Statut Marije Terezije|Statutu Marije Terezije]] jer nije imao plemićku titulu. Svečanost je bila u toku, kada je stigla Valpurga, mlada majka, lijepa, sitna, obučena u odijelu starinskih senjskih otmjenih žena. Pijani natporučnik Winter kleknuo je pred nju i svojim pijanim glasom stao joj govoriti i prisezati ljubav. Stipančić ga napadne mačem i ozlijedi ga: «Zadovoljštinu hoću!» - no Wintera više nije bilo. Tako je završila svečanost. Gosti su se razišli, a na bogate ostatke gospodske večere navalila gradska čeljad, kao roj muha.
Redak 149:
Majka je uzdisala, a Lucija plakala i na očigled venula. Počela je pobolijevati, a Alfredova pisma nisu stizala. Kada je Lucija otkrila da je trudna, poslala je Alfredu pismo s vijestima, a on joj je iz Zagreba poslao pošiljku lijekova za izazivanje pobačaja. Od straha da se ne sazna za tu sramotu, majka se skanjivala poslati po liječnika, dok se Lucijino stanje iz dana u dan pogoršavalo. Majka je sve pokušala da bi pomogla kćeri. Pisala je sinu, ali se pismo vratilo i tako je saznala da je njen Juraj postao Mađar i da se sada zove Istvanffy György.
 
Lucija je venula i plakala i pred [[raspelo|raspelom]] se molila za svoju smrt. Majka i kći tonu sve više u bijedu. Lucija je jedino sretna, kada dobije pismo od Alfreda. Ona nije znala da su to lažna pisma i da ih piše Martin Tintor iznoseći svoje osjećaje, ali u ime drugoga na Valpurginu
molbu.