Koloman: razlika između inačica

 

Nakon što je stekao [[Hrvatska|Hrvatsku]], odlučio je ponovno pripojiti Dalmaciju. No to je zahtjevalo veliku umješnost, jer je upravu nad njom Bizant zbog smutnji u Hrvatskoj predao 1097. [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]. Koloman nije raspolagao mornaricom, a bez toga je pothvat bio neostvariv. No 1104. godine je bizantski car [[Aleksije I. Komnen]] vjenčao svog sina i nasljednika [[Ivan II. Komnen|Ivana II.]] za princezu Irenu. Ona je bila kći Ladislava I. Uz to su Bizant i Hrvatsko-Ugarska Kraljevina sklopile savez protiv [[Antiohija|antiohijskog]] i [[Taranto|tarentskog]] [[hercega]] [[Boemund]]a. Boemund je tada prikupljao vojsku za napad na bizantski [[Drač]].

U takvim okolnostima Bizant je pristao da Koloman zauzme Dalmaciju. Mlečani su morali pristati na to, jer je [[Boemund]] i njima zadavao briga, ali i zbog trgovačkih interesa, koji su je vezali uz Bizant, pa se mletački [[dužd]] odrekao titule dužda Dalmacije i Hrvatske. 1105. godine krenuo je Koloman u Dalmaciju. Prvo je stigao pred [[Zadar]], koji se odlučio oduprijeti. Počela je opsada, a grad se ubrzo ipak posredovanjem trogirskog [[biskup]]a Ivana Orsinija dogovorio s Kolomanom da ga za zlato dostano za izgradnju zvonika Sv. Marije i plačanje svih troškova boravka u Zadru ,pusti u Zadar na 3 dana, e kako Koloman nebi bio osramoćen. Koloman je u "slavlju" ušao u grad Zadar. Na zvoniku je dao uklesati ove riječi: "Godine od upućenja Gospodina našega Isusa Krista 1105. nakon pobjede Ilira i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o svom trošku podići Koloman, kralj ugarski, hrvatski i dalmatinski". Koloman je Zadranima nato potvrdio stare privilegije i nastavio put prema [[Šibenik]]u i [[Trogir]]u, koji su priznali njegovu vlast bez otpora.