Charles Gounod: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Cjelokupna izmjena članka Charles Gounod
Redak 13:
|nagrade=
|}}
'''Charles François Gounod''' (Pariz, [[17. lipnja]] [[1818]]. - St. Cloud, Hauts-de-Seine [[18. listopada]] [[1893]].), [[Francuska|francuski]] skladatelj.
 
Uz [[Camille Saint-Saëns|Saint Saënsa]] glavni je predstavnik [[neoklasicizam|neoklasicističke]] struje u francuskoj glazbi [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Odigrao je važnu ulogu u razvoju francuske solo-pjesme i [[opera|opere]], izgrađujući melodijski stil izrazito francuskog karaktera. Pisao je studije, autobiografije i "Sjećanja umjetnika" te je skladao glazbu za vatikansku himnu.
 
Studira u u Parizu, 1839. dobio [[Prix de Rome]], u Parizu bio direktor pjevačkog društva [[Orpheon de la Ville de Paris]], orguljaš i zborovođa u crkvi, upravitelj pjevanja u općinskim školama. Godine 1870. – 1874. živio u Londonu, tamo je osnovao i vodio zbor Gounod`s (kasnije Albert Hall Choral Society) s kojim je koncertirao u Belgiji. Najpoznatiji je po svojoj operi Faust (1859.) te ''Meditation'' na preludij broj 1 u C-duru iz [[Johann Sebastian Bach|Bachova]] ''Wohltemperiertes Klavier'' s tekstom Ave Maria. Objavio autobiografske spise.<ref>''Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga'', ur. Vujić A., Zagreb 2015., VII, 276</ref>
 
Prvi ravnao koncertom u dvorani [[Royal Albert Hall]] u Londonu.<ref>Enciklopedija klasične glazbe, ur. Ainsley, R., Dubai, 2004. 167</ref>
[[Datoteka:Charles Gounod's guitar.jpg|mini|'''Gounodova gitara''': ime proizvođača zapisano na etiketi: „Gaetano Vinaccia, Napoli, Rua Catalana, No. 46, 1834.“ te vidljivi potpis skladatelja. Danas u Muzeju Pariške Opere.]]
 
== Gounodova gitara ==
Ista gitara na kojoj je svirao sam Gounod danas se nalazi u Muzeju Pariške Opere gdje ju je na sigurno sklonio jedan od skladateljevih prijatelja. Ona je danas u vrlo lošemu stanju zbog nepažnje ili izljeva bijesa pruskoga časnika koji je stao na nju i tako potrgao vrat gitare za vrijeme Francusko-pruskoga rata (1870.-1871.). Priča o gitari jest sljedeća: „U proljeće 1862, Gounod je bio na odmoru u sjevernoj Italiji i u veče` 24. travnja lutao sam uz slikolike obale jezera Nemi. Bio je privučen zvukom udaljene glazbe koja je plesala na mirnomu zraku te, pogledavši u smijeru iz kojega je dopirala, ugleda talijanskoga seljaka koji je prolazio, pjevajući svoje narodne melodije uz pratnju svoje gitare. Gounodova pažnja bila je trenutno okovana i tako je bio očaran ovom izvedbom da je nesvjesno pratio pjevača dio puta te se je iz daljine usudio progovoriti s njim. Rekao je skladatelj besmrtnoga Fausta svomu bliskomu prijatelju: ˝Bio sam toliko ushićen da sam požalio što ne mogu kupiti glazbenika i njegov instrument zajedno; ali pošto je to bilo nemoguće, učinio sam sljedeću najbolju stvar – kupio sam gitaru i odlučio svirati ju savršeno kao što je (svirao) i on.˝ Tako je velik dojam ostavio ovaj događaj na Gounda, da je, vrativši se u hotelsku sobu, istoga časa zapisao tintom na ovu gitaru: ˝Nemi, 24 Aprile, 1862˝ na spomen radosnoga događaja.“<ref name=":0">[https://archive.org/stream/guitarmandolinbi00bone#page/n9/mode/2up] Bone Philip J., ''The guitar & mandolin'', London, 1914., 135</ref>
 
Gospodin Malsherbes, kustos Muzeja Pariške Opere, je rekao: ˝Bile su upravo vibracije žica ove iste gitare koje su dale slavljenom skladatelju prvu inspiraciju i koncepte [[Mirelle]].˝<ref name=":0" />
 
==Djela==
''Glavni članak (na engleskom): [[:en:List_of_compositions_by_Charles_Gounod|Popis skladbi Charles Gounod]]''
Između ostalih:
* opere:
** "[[Faust (Gounod)|Faust]]" (1859.)
** "Kraljica od Sabe" (1862.)
** "Mireille" (1864.)
** "Romeo i Julija" (1867.)
* oratoriji:
** "Otkupljenje" (1882.),
** "Smrt i život" (1885.),
te oko 200 solo-pjesama i brojne crkvene kompozicije.
 
== Izvori ==
<references />{{Mrva-biog-glaz}}
{{GLAVNIRASPORED:Gounod, Charles}}
[[Kategorija: Francuski skladatelji]]