Aleksandar Litvinjenko: razlika između inačica

Dana [[1. studenog]] [[2006]]. Litvinjenko se naglo razbolio te je početkom mjeseca hospitaliziran u Londonu. Umro je tri tjedna poslije, vjerojatno otrovan radioaktivnim izotopom [[polonij]]em 210, koji mu je ubačen u [[čaj]]. Njegovu agoniju i smrt budno je pratilo oko javnosti iz dva razloga. Prvi je izgledna upletenost [[Kremlj]]a i time opravdanost Litvinjenkovih optužbi i povezanost njegova slučaja s ostalim disidentskim likvidacijama, osobito onom [[Ana Politkovska|Ane Politkovske]]. Drugi je način na koji je Litvinjenko likvidiran, odnosno radioaktivnost i ugroženost svih koji su bili u kontaktu sa žrtvom. Stoga je pokrenuta opsežna istraga koja je britanske agente dovela u [[Moskva|Moskvu]], no ondje nisu naišli na suradnju. Nije im dopušteno da razgovaraju s glavnim osumnjičenim, Andrejem Lugovojem koji je i sam završio u bolnici zbog radijacije. [[Andrej Lugovoj]] bio je operativac KGB-a/FSB-a, tjelohranitelj bivšeg ruskog premijera [[Jegor Gajdar|Jegora Gajdara]], a zatim poduzetnik. Lugovoj je [[25. listopada]], tjedan dana prije nego što je Litvinjenko otrovan, doputovao u London. Radijacija je otkrivena u avionu kojim je doletio, kao i u hotelu Sheraton u kojem je odsjeo. Dan prije trovanja, [[31. listopada]], Lugovoj je ponovo došao u London i ponovno su njegov avion i njegov hotel, ovaj put Millenium, kao i [[Emirates Stadium|Emirates]] (novi nogometni stadion [[Arsenal FC|Arsenal]]a), koji je posjetio, bili pozitivni na radijaciju. Tijekom javne istrage koja je počela u siječnju 2015, potvrđeno je da je Litvinjenko regrutiran od strane MI6 kao doušnik 2003 godine. Litvinjenkova udovica Marina Litvinjenko je navela da je njen suprug surađivao s Britanskim obavještajnim službama MI5 i MI6 radeći kao konzultant. Litvinjenkov otac Valter se u veljači 2012 ispričao za svoj osobni rat protiv ruske vlade, izjavljujući da nije znao da je njegov sin agent Britanske obavještajne agencije.