Feničani: razlika između inačica

Nekoliko pomaka [[fenički jezik|feničkog jezika]], koji su se sačuvali, nalaze se u komediji [[Plaut]]a, rimskog komediografa iz [[3. stoljeće|3. stoljeća'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''']]. Neka lica te komedije govore prostim feničkim narječjem. Isto tako u modernom djelu nailazimo na odlomke čudnovatog i nerazumljivog jezika, umetnute tu i tamo, da bi kod publike izazvali smijeh na račun malog posrednika, trgovčića, koji je doputovao iz daleka, a pripada jednom dijelu ljudske zajednice, koji nikad nije bio popularan.

Feničani su proizvodili purpurnu boju visoke kvalitete, kojom su bojili tkanine i tajnu proizvodnje sebično čuvali. Boja se dobivala iz vrsta školjki, a cijena haljina je bila toliko visoka da su ih mogli kupiti samo najbogatiji'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''.

Feničani su trgovali rezbarijama i staklom te ih razmjenjivali sirovinama bjelokosti, zlatom, dragim kamenjem i metalima'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Trgovačke luke bile su [[Tir]], [[Beritus]] (današnji Bejrut) i [[Kartaga]]. Feničani su bili pomorski torbari starog svijeta'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Bili su radini, lukavi, okretni i bistri, ali nisu imali ni najosnovnijeg pojma o ugodnim vrlinama kao što su poštenje ili čestito poslovanje'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Oni su ostavili [[feničko pismo|alfabet]] pomoću kojeg možemo sačuvati naše misli i današnje znanje u korist budućih pokoljenja. Ljudi su često navodili tu činjenicu kao dokaz, da su Feničani imali interesa za uzvišenije stvari života'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Pismo je bilo praktično pomagalo za olakšanje poslovnih transakcija. Feničani, kao i stanovnici njihove najvažnije kolonije, [[Kartaga|Kartažani]], bili su poslovni ljudi'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''', bavili su se nepopularnom'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''' granom trgovine, posredništvom, od srca su ih prezirali ljudi'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''', s kojima su dolazili u dodir.

Pretpotstavlja'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''' se da su kroz nekoliko stoljeća imali monopol na trgovinu robljem u istočnom dijelu [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], a to ih nije činilo popularnijima. To potvrđuju gole klisure, koje pokazuju mjesto, gdje je nekad stajala [[Kartaga]].

Oni su osnovali kolonije u svakom dijelu Sredozemnog mora. I [[Cadiz]] u [[Španjolska|Španjolskoj]], i [[Marseille]] u [[Francuska|Francuskoj]], i većini gradova na [[Sardinija|Sardiniji]] i [[Korzika|Korzici]], i Kartaga na sjevernoj obali Afrike, sve su to bile feničke naseobine mnogo prije nego što su pripadale Grcima i Rimljanima. Imamo pouzdanih dokaza, da su Feničani prošli kroz Herkulove Stupove (moderni [[Gibraltar]]) mnogo prije nego se tko drugi odvažio na tako dalek put. Ima isto tako vjerodostojnih dokaza, da su plovili do Scilly Islands, na jugu Engleske, i tamo mijenjali mediteransku robu za [[kositar]] iz Cornwalla'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Čudnovato je, da im, nikad nije bilo dopušteno stupiti na englesko tlo, jer su uživali vrlo loš ugled'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Velšani su radije s njima trgovali na neutralnom (i po svoj prilici nenastanjenom) zemljištu'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Inače bi njihovi poslovni prijatelji iz daleke zemlje, kao zaključak poslovanja, oteli njihove žene i kćeri, da ih zatim prodadu trgovcima robljem u Africi, Španjolskoj i Siriji'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Plovili su dalje od maglovitog carstva nepoznatih otoka Sjevernog mora'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Pretpostavlja se da su plovili do Baltika'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. [[Baltičko more]] je u staro doba bilo prava riznica za svakog poduzetnog trgovca. Baltik je bio domovina smole, koju su rimske gospođe upotrebljavale za bojenje kose. Kad je crvena kosa već jednom bila u modi, svaka je rimska matrona morala bojiti kosu'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. Stoga su najstariji trgovački putevi, koji vode iz sjevernog dijela Europe u južni, bili oni kojima su išli torbari s tovarima [[jantar]]a na leđima. Feničani se nisu zaustavili na Baltiku. [[Herodot]] priča o feničkoj mornarici, koju je egipatski faraon [[Nek II.]] iznajmio za put oko cijele Afrike, i prema tome bi fenički moreplovci bili uživali u pogledu na Table Bay dvadeset vjekova prije nego što je [[Vasco da Gama]] dao ovom kraju današnje ime [[Rt Dobre Nade|Rt Dobre Nade'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''']]. Poznato je da su Kartažani, koji su bili samo fenički kolonisti, istražili zapadnu obalu Afrike sve do Rta Blanco, tisuću i pet stotina milja južno od [[Gibraltar|Gibraltara'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''']]a, i da su osnovali više trgovačkih središta u onom kraju. Oni su također otkrili i Kapverdske otoke, tisuću i sedam stotina godina prije no što su se [[Portugal|Portugalci]] pojavili na pozornici. Feničani ne bi mogli sve to postići još u vrijeme, kad se Grci nisu počeli ni kretati, da nisu imali neku bolju vrstu lađe, i to ne na vesla nego na jedra, jer nikako se nije moglo prijeći one udaljenosti samo pomoću ljudske pogonske snage.

Malo ima podataka kako su bile opremljene feničke lađe na ovim putovanjima. Čini se, da su Feničani u početku bili zadovoljni s onim čudnovatim jarbolom, koji je poznat iz egipatskih slika, a koji je sličio na izvrnuto slovo V. Budući da su oni redovno plovili u smjeru vjetra (pojam o krstarenju protiv vjetra je sjevernjački izum mnogo kasnijeg datuma), takav jarbol je bio posve dovoljan za njihove potrebe, iako nije mogao biti tako pouzdan kao jarbol napravljen iz jedne grede. Ponekad su upotrebljavali dva jedra i to jedno s lijeve, a drugo s desne strane križa na jarbolu'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. No slike mnogo novijeg datuma, slike kasnije rimske ratne lađe, sagrađene po originalnom feničkom uzoru, pokazuju, da su oni postepeno napustili dvostruki jarbol za obični. I dalje su ostali kod četvrtastog jedra, ali su katkad znali podići mali jarbol s jedrom na prednjem dijelu broda, da bi mu tako povećali stabilnost i olakšali upravljanje.

Feničani su poznavali sidro. Tako kapetan nije morao više izvlačiti svoju lađu na suho poslije sumraka, već je mogao ostati na bilo kojoj točci vode'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>''', pod uvjetom da je vrijeme bilo prilično mirno i more dosta plitko za usidrenje. Nisu poznavali čelična ili [[bronca|brončana]] sidra. Umjesto toga služili su se teškim stijenama ili vrećama od životinjskih koža koje bi ispunili kamenjem'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''.

Ima jedan otsjek života na brodu, o kojemu bismo rado znali nešto više, to jest, kako su ovi davni moreplovci mogli nositi dovoljno hrane i pitke vode za tako duga putovanja? Dok su ostajali na Sredozemnom moru, s njegovim prikladnim lukama, oni su se po potrebi mogli iskrcati da prirede jelo i nabave svježe pitke vode. No pitanje je postajalo teže izvan gibraltarskih vrata i duž zapadne obale Afrike, gdje se i danas sva roba prevozi na obalu pomoću naročitih čamaca (lighter), jer uopće nema luka. Ali moramo se sjetiti, da su Feničani, kao sve [[Semiti|semitske]] rase te kao moderni [[Arapi]] i [[Berberi]], bili vrlo umjereni u svojim dnevnim potrebama{{Nedostaje izvor}} . Pregršt urmi ili suhoga grožđa bila je prosječnom mornaru dovoljna hrana za dvadeset i četiri sata'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. A od lončara istočnog Sredozemnog mora uzimali su posude za pitku vodu, dok vinogradari [[Gaj Julije Cezar|Cezar]]ove Galije nisu iznašli bačve, koje su skoro dvije tisuće godina bile jedino sredstvo, pomoću kojega su naši pomorci u prošlosti mogli prevoziti vino, pivo, rakiju i vodu.

Putovanja su bila duga i dosadna, koja su često trajala godinama, ovi davni moreplovci nisu tako teško osjećali{{Nedostaje izvor}} . Osim toga bilo je onih brojnih igara slučaja, koje su isto tako dio broda, koji dolazi iz Orijenta, kao i brodski štakori. Kad je putovanje bilo završeno, dijelio se plijen i onda je slijedilo nekoliko nedjelja burnog života i ljubavi i kockanja u krčmama domaće luke'''<nowiki>{{izvor}}</nowiki>'''. I tad opet natrag na tvrdu dasku brodske palube, na put u Taršiš ili Beirut po one cedre s Libanonske gore, koje je njihov susjed kralj Salamun trebao za gradnju hrama u malom gradu feničkog zaleđa, a koje je trebalo u nizu divovskih splavova povući do Jafe.Ili je trebalo otploviti u maglom pokrivena sjeverna mora, gdje su neukroćeni divljaci imali vrlo dragocjenu kovinu, poznatu pod imenom kositar.