|
== Životopis ==
Rodio se je 1930. godine u Užicu ([[Srbija]]), gdje mu je otac Dragutin, po zanimanju geolog, bio u službi. U Zagrebu je završio gimnaziju i studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] ([[jugoslavenski jezici|jugoslavenske jezike]] i književnost te [[ruski jezik]] s [[književnost|književnošću]]), gdje je i diplomirao (1956. godine), a kasnije i doktorirao (1963.) na temi "Jezik Ante Kovačića".
Sveučilišnu karijeru započeo je na [[Filozofski fakultet u Zadru|Filozofskom fakultetu u Zadru]], gdje je od 1960. do 1974. godine radio kao asistent, docent i izvanredni profesor. Na Filozofski fakultet u Zagrebu prešao je 1974. godine, i tu je (na Odsjeku za [[kroatistika|kroatistiku]]) 1976. postao redoviti profesor te voditelj ''Katedre za hrvatski standardni jezik''. Bio je, između ostalog, i tajnik ''Međunarodnog slavističkog komiteta'' (1974. – 1979.) te predsjednik ''Komisije za jezik sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu'' (od 1976.). Sudjelovao je na slavističkim kongresima te brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, a predavao je i na stranim sveučilištima.
== Ocjene ==
Po tadašnjojtadanjoj procjeni [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|jugoslavenskih]] [[jugokomunizam|komunističkih]] vlasti ocijenjen je ''karakteristikom'': »marksistički orijentirani lingvisti«.<ref name="IP">Ivo Pranjković, »Hrvatski jezik od godine 1945. do 2000.«, u zborniku: Jelena Hekman, gl. ur.; [[Marko Samardžija]], [[Ivo Pranjković]], ur., ''Hrvatski jezik u XX. stoljeću'' (zbornik radova), Matica hrvatska, Zagreb, 2006., str. 29. – 58., cit. sa str. 46., ISBN 953-150-773-2, {{NSK-zapis|id=000608839}} {{citat|(…) dok se kao »marksistički orijentirani lingvisti« spominju V. Anić, J. Silić²² i D. Škiljan, iako su i oni, po mišljenju autora elaborata, »nacionalizmom zastrašeni i s njim ‘taktiziraju’« (nav. dj., 77).|Pranjković, 2006.: 46.}}</ref> Bio je sudionikom (posebne sjednice)<ref name="MS"/> radnoga dogovora predstavnika centralnih komiteta SK Bosne i Hercegovine, SK Crne Gore, [[Savez komunista Hrvatske|SK Hrvatske]] i SK Srbije, te pokrajinskih komiteta SK Kosova i SK Vojvodine o aktualnim problemima jezika i jezične politike na srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom, hrvatskom ili srpskom govornom području, koji se održao u dva navrata [[4. veljače]] 1986. i [[18. travnja]] 1986., a završio izdavanjem ''Zaključaka''<!-- više od deset stranica koje (ni)su u potpunosti objavljene u časopisu/dvotjedniku ''Oko'' --> 18. travnja 1986. ''Zaključci radnog dogovora predstavnika centralnih komiteta SK Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije i pokrajinskih komiteta SK Kosova i Vojvodine o aktualnim problemima jezika i jezične politike na srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom, hrvatskom ili srpskom govornom području'' (gdjekad: ''Zaključci o jezičnoj politici SFRJ''<ref name="MS"/>), predstavljeni su na konferenciji za novinare neposredno nakon posljednjega višesatnog sastanka 18. travnja [[1986.]] godine. Predstavio ih je dr. [[Stipe Šuvar]], kao i ostala tri govornika na konferenciji za novinare, [[Špiro Galović]], član Predsjedništva CK SK Srbije, te dr. Vladimir Anić i dr. [[Milan Šipka]], stručnjaci za jezik iz Zagreba odnosno [[Sarajevo|Sarajeva]]. Anić se poslije izrijekom ogradio od tih ''Zaključaka'', koje [[Marko Samardžija]] naziva ''posljednjim dokumentom'' "jugoslavenske jezične politike koji se odnosi na hrvatski i srpski jezik."<ref name="MS">[[Marko Samardžija]], »Nad stoljećima hrvatskoga jezika«, u rječniku: Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., ''[[Hrvatski enciklopedijski rječnik]]'', 2. izd., 12. sv. : Vit – Ž, ''Dodaci'', EPH; Novi Liber, Zagreb, 2005., ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-41-9 (<Sv.> 12.), str. 225. – 298., cit. sa str. 228./229. i 293.</ref> Anić se, kao i drugi sjednici nazočan kroatist, odrekao svoga doprinosa prethodno navedenome ''radnom dogovoru'' (u [[Danas]]u br. 219. i/ili 221. od 1986. godine).<ref name="MS"/>
== Izvori ==
|
