Božićna pobuna: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 4868500 suradnika 95.178.176.93 (razgovor)
m uklanjanje izmjene 4868782 suradnika 147.91.246.195 (razgovor)
Redak 20:
==Povijesni kontekst==
[[Datoteka:Crnogorska vojska u Kolasinu 1912..jpg|170px|mini|''[[Crnogorska vojska 1879.-1912.|Crnogorska vojska uoči Prvog svjetskog rata]]'']]
Početkom [[1916.]] [[Kraljevina Crna Gora]], [[Antanta|saveznica sila Antante]], pred snažnim naletom združenih [[Austro-ugarska vojska|austrougarsko]]-[[Njemačka carska vojska|njemačkih trupa]] je potpisala [[kapitulacija|kapitulaciju]]. Prijelomni događaj je, [[paradoks]]alno, bila [[pobjeda]] [[Crnogorska vojska 1879.-1912.|Crnogorske vojske]] naza [[pravoslavni]] [[Božić]] [[1916.]] na [[Mojkovac|Mojkovcu]], kojom je osigurano [[evakuacija i spašavanje|evakuiranje]] ''[[Vojska Kraljevine Srbije|SrbijanskeSrpske vojske]]'' za Albaniju i dalje na ''Solunski front''.<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_1_svj_ratu/mojkovacka_bitka_crnogorska_troja.htm O crnogorskoj tragediji u Mojkovačkoj bitki]</ref>.
 
U vrijeme ''[[Mojkovačka bitka|Mojkovačke bitke]]'', austrougarske trupe su, na [[jug|južnoj]] fronti, izvršile prodor u [[Cetinje|prijestolnicu Cetinje]], a potom i u [[Podgorica|Podgoricu]], te nastavile ofenzivu [[Skadar|ka Skadru]]. Time je odsječena odstupnica glavnini ''Crnogorske vojske'' za evakuiranje na ''Solunski front''. Pogrešnom grupiranju ''Crnogorske vojske'' u tim odsudnim trenutcima doprinio je ''Petar Pešić'', [[pukovnik]] ''SrbijanskeSrpske vojske'', koji je imao dužnost načelnika Glavnoga stožera ''Crnogorske vojske''.
 
[[Monarh]][[ Nikola I. Petrović]] je, s dijelom [[Ministarsko vijeće Crne Gore|crnogorske kraljevske vlade]], uoči kapitualcije, napustio [[domovina|domovinu]] i uputio se preko [[Kraljevina Italija|Italije]] u [[Francuska|Francusku]].
Redak 37:
 
==Reokupacija==
Crnogorske komitske [[postrojba|postrojbe]] su početkom [[listopad|listopada]] [[1918.]] uz mjestimične borbe oslobodile od austrougarske vojske u povlačenju najveći dio teritorija i mjesta ''Kraljevine Crne Gore''. No, načelnik srbijanskogsrpskog ''Glavnog stožera'', vojvoda ''Živojin Mišić'', dao je nalog svojim snagama, pod nazivom ''Jadranske trupe'', iz [[Peć|Peći]] ([[Kosovo]]) da hitno krenu k Crnoj Gori i reokupiraju je
<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_1_svj_ratu/zivojin_misic_teritoriju_koju_je_nasa_vojska_okupirala.htm Naredba srbijanskogsrpskog generala Mišića od 19. studenog 1918. da se silom uguši svako agitiranje za restauriranje Kraljevine Crne Gore]</ref>.
 
Sa srbijanskimsrpskim trupama su u Crnu Goru pristigle i [[četnik|četničke formacije]] [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]]. U Crnoj Gori je uvedena srbijanskasrpska vojna uprava i policijski sat <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/naredba_broj1_od_23_oktobra_1918.htm Srpska okupacijska naredba o zavođenju policijskog sata (23. listopada 1918. godine)]</ref>. Dio daleko malobrojnijih [[Antanta|savezničkih postrojbi]] Francuske, SAD i Italije također je razmješten u ''Crnoj Gori'' <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/okupacija_cg_nakon_pg_skupstine.htm Prof. dr Gavro PERAZIĆ: OKUPACIJA CRNE GORE NAKON PODGORIČKE SKUPŠTINE (1918-1919. GODINE) SA STANOVIŠTA MEĐUNARODNOG PRAVA ]</ref>.
 
Crnogorske komite su od strane [[Kraljevina Srbija|srbijanskihsrpskih vojnih vlasti]] pozvane da polože [[oružje]]. Napetost je rasla<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedjju_1_i_2_svj_rata/ko_bi_se_1918_izjasnio_kao_crnogorac_isao_bi_u_zatvor.htm Iz memoara srpskog generala Dragutina Milutinovića]</ref>
, jer su očekivanja bila da [[SrbijanciSrbi]] napuste Crnu Goru, te da se u nju vrati Nikola I. i da se [[Kraljevina Crna Gora]] restauira i/ili, u drugoj inačici, nakon toga kao zasebno definiran entitet s [[konfederacija|konfederalnim statusom]] poveže s novom [[Prva Jugoslavija|jugoslavenskom državom]]. U [[studeni|studenom]] [[1918.]] je organizirana, financirana i srpskim vojnim prisustvom osigurana nelegitimna [[Podgorička skupština]] na kojoj je proglašeno "bezuslovno prisajedinjenje Crne Gore Srbiji".
 
Elitni crnogorski [[časnik|časnici]] i narodni uglednici najvećeg ranga, njih nekoliko stotina pod prisegom Nikoli I. i vjerni Kraljevini Crnoj Gori, nakon ''Podgoričke skupštine'' su pristizali iz raspuštenih austrougarskih logora. Oni su, skupa s najvećim brojem crnogorskih komita, uz pomoć eks-ministra [[Jovan Plamenac|Jovana Plamenca]], započeli s pripremama [[ustanak|oružanog ustanka]] radi izbacivanja SrbijanacaSrba iz Crne Gore. Uoči ''Božićne pobune'', Plamenac u jednom pismu izvješćuje svoje suradnike o ciljevima borbe (''[[crnogorski|citat izvorno]]''):
 
{{citat|Naša je deviza: Vaspostava Crne Gore sa svim njenim suverenim atributima, pa sljedstveno tome i narodno samoopredjeljenje prema postojećem crnogorskom Ustavu i parlamentarnim principima.}}<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/bozicni_ustanak/bozicni_ustanak1919_n_adzic.htm Neke činjenice o Božićnoj pobuni]</ref>
Redak 51:
===Izvješće o unižavanju Crkve i naroda===
[[Datoteka:Stranica iz knjige Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića.jpg|mini|230px|desno|[[Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića (knjiga)|''Stranica iz knjige "Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića", poglavlje "a. Zločini prema pojedincima u namjeri da unize ugled crkve i države"'']]]]
Crnogorski [[časnik|časnici]] i uglednici Milisav Nikolić, poslanik i biv. potpredsjednik [[Crnogorska narodna skupština|N. Skupštine]], [[Krsto Popović]], [[bojnik|komandir]], [[Nikodim Janjušević]], [[monah]] - [[arhimandrit|nastojnik]] [[manastir]]a ''Župa nikšićka''. Vasko Marojević, biv. [[pleme]]nski [[satnik|kapetan]], Pero Vuković, komandir, [[Novica Radović]], pričuvni [[inžinjer]]ski komandir, Nikola Kašćelan, komandir, Dimitrije Nikolić, biv. [[sudac]], Andrija Dragutinović, komandir, [[Radojica Nikčević]], kapetan i Mašan Borozan, kapetan, podnijeli su [[21. srpnja]] [[1920.]] izvješće [[Ministarski savjet Crne Gore|crnogorskoj kraljevskoj vladi u egzilu]] o [[srbi|srbijanskomsrpskom]] [[teror]]u u njihovoj oblasti<ref>Njihovo izvješće je tiskano u knjizi [[Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića (knjiga)|Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića]] ([[Rim]], [[1921.]]). U poglavlju ''3.a. Zločini prema pojedincima u namjeri da unize ugled crkve i države''</ref>, koji obuhvaća i događaje uoči Božićne pobune (''[[crnogorski|cit. kao u izvorniku]]''):
 
{{citat|Jednog dana, [[prosinac|decembra]], [[1918.]] u jedan sat noću, jedna grupa [[srbija]]nskih [[časnik|oficira]], praćena vojnicima i jednom grupom najgore fukare, kojom su terorizirali čestito i mirno stanovništvo, izvršila je u [[Nikšić]]u sljedeći odvratan zločin, želeći tim ubiti [[Crnogorska pravoslavna crkva|autoritet crkve]], odnosno [[svetac|svetitelja]] - patrona [[crnogorci|crnogorskog naroda]] i [[Kraljevina Crna Gora|crnogorske države]]. Napravili su tri kovčega, na formu mrtvačkih sanduka. Na jednom je bilo napisano [[Sveti Petar Cetinjski|Sv. Petar]], na drugom, [[Sveti Vasilije Ostroški|Sv. Vasilije]], a na trećem crnogorska kruna. Ove kovčege su nosili kroz varoš Nikšić na način kao što se čine crkvene procesije, zatim su se zadržali na [[trg]]u, gdje su iskopali tri [[grob]]a, u koja su položili ova tri kovčega. Poslije ovoga održali su [[opijelo]], kao što se to čini u pravoslavnoj crkvi prilikom [[pokop|sahrane]]. Kako je u [[pravoslavna crkva|pravoslavnoj crkvi]] običaj da se grobovi preliju [[vino]]m i [[ulje]]m, to su, umjesto toga, srbijanski oficiri prepišali javno grobove. To su [[časnik|oficiri]]: [[pješaštvo|pješadijski]] [[poručnik]] Dušan Stajić, pješadijski poručnik Mijušković i [[topništvo|topnički]] poručnik Tunguz.}}<ref>[http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/nekoliko_stranica_iz_krvavog_albuma_karadjordjevica.htm ''Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića'', poglavlje ''a. Zločini prema pojedincima u mjeri da unize ugled crkve i države'', Rim, 1921.] </ref>
Redak 70:
* ''Provedba općih i slobodnih izbora na kojima je jedino moguće utvrditi način unutarnje uprave i formi budućega ujedinjanja.''
 
SrbijanskeSrpske trupe su, doznavši za planove ustanika, otpočele s uhićenjima. Kod [[Podgorica|Podgorice]] je uhićen general [[Milutin Vučinić]], kao i oko 120 drugih crnogorskih časnika i uglednika.
 
==Koncentriranje==
Sinkroniziranom operacijom [[21. prosinca]] [[1918.]] su blokirane najvažnije komunikacije i opkoljeni važniji crnogorski gradovi: [[Cetinje]], [[Nikšić]], [[Danilovgrad]], [[Virpazar]], [[Rijeka Crnojevića]], zatim [[Kolašin]] (područje plemena [[Rovca]]), te djelomično i [[Podgorica]] (gradovi na ''Crnogorskom primorju'' su bili pod ne-srbijnskomsrpskom savezničkom okupacijom).<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/bozicni_ustanak/bozicni_ustanak1919_n_adzic.htm Neke činjenice o Božićnoj pobuni]</ref>
''[[Datoteka:Brigadir-krsto-popovic-196x300.jpg|170px|mini|[[Krsto Popović|Krsto Popović, zapovjednik glavnine crnogorskih postrojbi u ''Božićnoj pobuni'']]]]
* ''Sektor Podgorica-Danilovgrad'': U pripremama ''Božićne pobune'' na ovom sektoru učešće su uzeli: eks-ministar [[Savo Vuletić]], časnici Andrija Raičević, Pero Vuković, Božina Bašović, Marko Šušović, Blažo Vukašinović, Tomaš Grujović, Panto Savović, Radovan Savović, Pero Vukovićem, Petar Savović, Stevan Radović, Blažo Marković, itd. Unatoč uhićenju generala Vučinića (zadužen za ovaj sektor), te uhićenja desetine njegovih najbližih suradnika, blokirana je naznačenog datuma komunikacija ''Podgorica-Danilovgrad-Nikšić''. [[Bojnik|Bojnici]] (''[[crnogorski|crnog.]]'' - komandiri) Stevan i Bogdan Radović su je presjekli kod ''Spuške glavice'' a kapetan Mato Raičević zaposjeo je dominantnu kotu ''Velje brdo'' nad Podgoricom. Ukupno je na ovom sektoru bilo oko 500 crnogorskih ustanika.
Redak 85:
* ''Sektor [[Rovca]]'': Ustanici su u području ''Rovaca'' preuzeli potpunu kontrolu i zadržali je nakon slamanja ''Božićne pobune''. Tijekom [[1919.]] formira se i [[Rovačka republika]] koju će srpske trupe, uz masovne represalije, do [[1920.]] uništiti. Zapovjednik u ''Božićnoj pobuni'' u ''Rovcima'' je bio bojnik [[Ivan Bulatović]] a snage su brojale oko 400 crnogorskih ustanika.
 
*''Sektor [[Cetinje]]'': U crnogorskoj prijestolnici, Cetinju, gdje je nezadovoljtvo srbijanskojsrpskom okupacijom bilo najjače (zbog čega u njemu i nije održana prisajediniteljska, tzv. [[Podgorička skupština]]), rješavala se sudbina ''Božićne pobune''. Zapovijedao je [[Krsto Popović]], sa ''Štabom crnogorskih ustanika'' (njihov službeni naziv naznačen u sačuvanoj arhivi) u selu [[Bajice]] pokraj Cetinja. Njegovi najbliži suradnici na Cetinju su bili bojnik Petar Gvozdenović, bojnik Petar Lompar, Milo Martinović, satnici Đuro Drašković, Dušan Vuković, Andrija Dragutinović, Niko Kašćelan, Đuro Kapa, Marko Martinović, Ilija Bećir, itd. Oko Cetinja je bilo koncentrirano oko 2.000 crnogorskih ustanika.
 
==Borbe==
[[Datoteka:Prva novinska ilustracija borbr crnogoraca protiv srba1918.jpg|mini|270px|desno|''Naslovnica talijanskog nedjeljnika “La tribuna illustrata” u br. od [[30. ožujka]] – [[6. travnja]] [[1919.]] godine pod naslovom “Combattimento presso Podgoritza tra insorti montenegrini e l’ esercito serbo” - “Borbe kod Podgorice između crnogorskih pobunjenika i srpske vojske”'']]
Do kulminacije oružane borbe je došlo [[24. prosinca]] [[1918.]] i potrajala je narednih nekoliko dana. Najžešće je bilo kod Cetinja, gdje je SrbijanskomSrpskom vojskom i postrojbom njihovih naoružanih pristaša Crnogoraca, opskrbljenim topništvom i mitraljezima, zapovijedao general Dragutin Milutinović. Ustanici predvođeni generalom (u to vrijeme s činom kapetana) [[Krsto Popović|Krstom Popovićem]] u nekoliko su navrata pokušali slomiti otpor srbijanskihsrpskih trupa unutar Cetinja. No, na Cetinje je, u najkritičnijem trenutku bitke, pristigao iz [[Kotor]]a francuski ''general Venel''. On je od crnogorskih ustanika zatražio deblokadu komunikacije ''Kotor-Cetinje'' te trenutnu obustavu borbi i polaganje oružja. Ustanici se, suočeni s opcijom da francuske postrojbe oružano podrže SrbijanceSrbe, odlučuju povući se s položaja, kako kod Cetinja, tako i na drugim sektorima. Dijelom se evakuiraju u Italiju, gdje je formirana nova crnogorska vojska, a dijelom se odmeću u [[komiti|komite]].
 
{{glavni|Crnogorska vojska 1919.-1921.}}
 
==Mrtvi i ranjeni==
* SrbijanskeSrpske trupe i njihove crnogorske pristaše su imale u ''Božiićnoj pobuni'' 16 poginulih i 63 ranjena;
 
* Crnogorske ustaničke trupe su u ''Božićnoj pobuni'' imale 29 poginulih i nepoznat broj ranjenih.
Redak 129:
''[[Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića (knjiga)|Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića : Dokumenta o zločinima Srbijanaca u Crnoj Gori]]'' je [[knjiga]] koju je [[Ministarsko vijeće Crne Gore|Vlada Kraljevine Crne Gore]] u [[egzil]]u tiskala u [[Rim]]u [[1921.]] godine.
 
Publicirani dokumenti u njoj su izvješća iz Crne Gore, o akcijama srbijanskih[[Srbi|srpskih]] [[okupacija|okupacionih trupa]] prema [[Crnogorci|crnogorskom stanovništvu]], a koji su, tih godina prezentirani i međunarodnoj javnosti.
 
Knjiga se sastoji iz sljedećih poglavlja (''[[crnogorski|naslovi kao u izvorniku]]''):
Redak 157:
Izrađena je u seriji od 2.000 komada.
 
''Spomenicu Božićne pobune'' je [[Ministarsko vijeće Crne Gore|crnogorska kraljevska vlada]] u [[egzil]]u je podijelila crnogorskim [[časnik|časnicima]] i [[Crnogorski komiti|komitama]] koji su se borili protiv srbijanske[[srbi|srpske]] aneksije [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevine Crne Gore]].
 
==Borci Za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore==