Ideja paraboličnih antena je da se ulazne paralelne zrake pretvore u točkasti ulazni signal, ili obratno. Reflektor je obično metalni lim, koji oblikuje kružni paraboloid i često ima porubljen vanjski rub, što i čini promjer reflektora. Da bi se ostvario maksimalni radni učinak, veoma je važno da oblik reflektora bude točan, da bi zrake s različitog dijela reflektora, bile u žarištu u fazi. Veliki reflektori često zahtijevaju i strukturu s profilima (trokutasti nosači), koja ukručuje oblik. Za primanje ulaznih signala, u žarištu je oprema koja može primiti i prenijeti ulazni signal do prijemnika, uz pomoć koaksijalnih kabela (suosnika) ili vodiča valova.
[[Image:Arecibo naic big.gif|thumb|right|Najveći parabolični reflektor u svijetu, Arecibo radio teleskop u Portoriku, promjera 305 metara. Njegov radni učinak je 10 000 000, ili 70 dBi, kod 2.38 GHz]]
