Janko Bedeković: razlika između inačica

▲Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu gdje je završio i studij prava. Stupio je prije [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] u redarstvenu službu kao inspektor. Početkom Prvoga svjetskog rata postao je poznat po svojim istupima "protiv političkih uhapšenika, navlastito [[Srbi|Srba]]".<ref name="Bosiljka Janjatović">[[Bosiljka Janjatović]], ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, [[fusnota]] 476, str. 233.-234.</ref><ref>Josip Horvat, ''Živjeti u Hrvatskoj 1900.-1941. (zapisci iz nepovrata)'', SNL, Zagreb, 1984., str. 309.: ''Na početku rata došao je na glas svojim istupima protiv političkih uhapšenika, navlastito Srba. Specijalitet mu je bio čupati bradu srpskim popovima. Bio je suradnik Manka Gagliardija, a prisan prijatelj s Dušanom Todorovićem, koji je premda sam Srbin, također uspješno gonio "veleizdajnike" (...)''</ref> Poslije Prvoga svjetskog rata postaje pouzdanik [[Karađorđevići|karađorđevićevskih]] vlasti te je postao i kotarskim predstojnikom u [[Sušak]]u i [[Crikvenica|Crikvenici]].<ref name="Bosiljka Janjatović"/> Tada se, [[1921.]] godine, istaknuo progonima i kažnjavanjem građana Crikvenice zbog izražavanja hrvatstva.<ref>Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, fusnota 48, str. 69.</ref> Unatoč svojoj prošlosti u novoj državi brzo je napredovao u karijeri. Bio je šef zagrebačke policije u dva navrata, prvi puta od kraja [[1924.]] do [[1926.]] godine a drugi puta od travnja [[1929.]] do [[1935.]] godine.<ref name="Bosiljka Janjatović"/> U razdoblju između [[1926.]] i [[1929.]] godine bio je u [[Beograd]]u u ministarstvu unutarnjih poslova.<ref name="Bosiljka Janjatović"/> Početkom travnja [[1929.]] godine postaje upravnik policije u Zagrebu kada se istaknuo nemilosrdnim progonima svih politički nepodobnih osoba a osobito je bio okrutan prema [[Savez komunista Jugoslavije|komunistima]] i pripadnicima [[Ustaše|ustaškoga pokreta]], napose nakon proglašenja [[Šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjske diktature]] kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]]{{fusg|1}}.<ref name="Bosiljka Janjatović"/> Po svjedočanstvima vlastoručno je mučio svoje uhićenike na policiji.<ref>Josip Horvat, ''Živjeti u Hrvatskoj 1900.-1941. (zapisci iz nepovrata)'', SNL, Zagreb, 1984., str. 309.: ''Katkad bi se s društvenih priredbi znao oko ponoći izgubiti, vrativši se tek oko druge ure. Žene kojima je cjelivao ruke, jamačno nisu ni slutile da je kroz ta dva sata vlastoručno mučio svoje uhapšenike na policiji (...)''</ref><ref>{{eng oznaka}} [http://www.studiacroatica.org/jcs/28/2806.htm James J. Sadkovich, ''The Use of Political Trials to Repress Croatian Dissent, 1929-1934''], Journal of Croatian Studies, XXVIII-XXIX, 1987-88 Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y., preuzeto 24. listopada 2012.</ref> Vodio je zagrebačku policiju u akciji u kojoj su ubijeni [[Mijo Oreški|Mijo]] i Slavko Oreški a [[Janko Mišić|Janko pl. Mišić]] je izvršio samoubojstvo<ref>Bosiljka Janjatović, ''Politički teror u Hrvatskoj 1918.-1935.'', Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-71-0, str. 289.: ''U Samoboru su 27. srpnja 1929., kada su navodno prigodom uhićenja pružili otpor puno brojnijim policijskim snagama, koje su ih rano ujutro tog dana iznenada okružile, ubijeni Mijo Oreški, sekretar CK SKOJ-a te njegov brat Slavko. Janko pl. Mišić, član Biroa iste organizacije sam se ubio posljednjim metkom.''</ref>, u [[Samobor]]u [[27. srpnja]] [[1929.]] godine, te tom prilikom iskoristio zaplijenjene dokumente za veliki proces protiv komunista. Objavio je nekoliko brošura (''Zbirka zakona, naredaba i svih propisa državne uprave: po abecednom i vremenskom redu'', 1926.)<ref>{{eng oznaka}} [http://books.google.com/books/about/Zbirka_zakona_naredaba_i_svih_propisa_dr.html?id=8YhFMgAACAAJ&redir_esc=y Google books], preuzeto 24. listopada 2012.</ref> a u tekstu ''"Kultura i narodno jedinstvo"'' otvoreno je zastupao [[Unitarizam|unitarističku]] [[Ideologija|ideologiju]]. Poznat je po tome što je naredio ubojstvo hrvatskoga [[Povjesničar|povjesničara]] [[Milan Šufflay|Milana Šufflaya]]. Za njegova je mandata uhićen, osuđen i utamničen hrvatski zastupnik [[Jakov Jelašić]], "duša hrvatskog političkog gibanja", koji se od robijanja u zloglasnoj kaznionici u Srijemskoj Mitrovici kronično razbolio i prerano umro.<ref>*Jakov Jelašić. [[Hrvatsko jedinstvo]], Varaždin, 19. ožujka 1938., str. 4</ref>

▲Janko Bedeković je umro u [[Psihijatrija|psihijatrijskoj]] bolnici u Vrapču<ref name="Bosiljka Janjatović"/>, u Zagrebu, 1938. godine.