Praxis (časopis): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitnice |
|||
Redak 23:
Autori okupljeni oko časopisa inspiraciju za svoje studije, crpli su na idejnim zasadama; [[Antonio Gramsci|Antonija Gramscija]], [[Karl Korsch|Karla Korscha]], [[György Lukács|Georga Lukácsa]], [[Ernst Bloch|Ernsta Blocha]], [[Herberta Marcuse|Herberta Marcusea]], [[Erich Fromm|Ericha Fromma]] i [[Lucien Goldmann|Luciena Goldmanna]]. Časopis je gotovo ravnopravno objavljivao tekstove filozofa s tadašnjeg [[Varšavski ugovor|istoka]] i [[Zapadni svijet|zapada]]. Urednici ''Praxisa'' naginjali su objavljivanju kritičkih tekstova protiv tadašnje vladajuće [[Boljševizam|lenjinističke]] teorije i prakse, koju je tada provodio i [[Savez komunista Jugoslavije]]. Takav položaj časopisu je u prvim godinama izlaženja donio respektabilan ugled<ref>[http://www.11teza.net/problem-praxis Pero Jerkić i Nikola Mokrović: Problem Praxis] </ref> ne samo u uglednim filozofskim krugovima, već i u široj kulturnoj javnosti kako na zapadu tako i na istoku.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/57587 Recepcija časopisa Praxis u Slovačkoj]</ref>
''Praxis'' je uspio oko sebe okupiti znatan krug onovremenih europskih i američkih filozofa najrazličitijih orijentacijâ, od neortodoksnih marksista, preko [[Fenomenologija|fenomenologa]] do [[Analitička filozofija|analitičkih]] filozofa, članovi njegovog redakcijskog savjeta bili su: Kostas Axelos ([[Pariz]]), Alfred J. Ayer ([[Oxford]]), Zygmunt Baumann ([[Tel Aviv]]), Norman Birnbaum (Amherst), [[Ernst Bloch]] ([[Tübingen]]), Thomas Bottomore (Brighton), Umberto Cerroni ([[Rim]]), Robert S. Cohen ([[Boston, Massachusetts|Boston]]), Veljko Cvjetičanin (Zagreb), Mladen Čaldarović (Zagreb), Božidar Debenjak ([[Ljubljana]]), Mihailo Đurić (Beograd), Marvin Farber ([[Buffalo, New York|Buffalo]]), Muhamed Filipović ([[Sarajevo]]), [[Vladimir Filipović]] (Zagreb), Eugen Fink ([[Freiburg]]), [[Ivan Focht]] (Sarajevo), [[Erich Fromm]] ([[Mexico City]]), [[Lucien Goldmann]] (Pariz), Andre Gorz (Pariz), [[Jurgen Habermas]] ([[Frankfurt]]), Erich Heintel ([[Beč]]), Agnes Heller ([[Budimpešta]]), Besim
Godine uzleta časopisa su se poklopile s uzletom revolucionarne ljevice u Jugoslaviji, koja se oduševljavala novoljevičarskom kontrakulturom na zapadu. Vrhunac tog utopijskog žara bila je studentska buntovna [[1968.]] godina s velikim demonstracijama po Parizu i drugim europskim metropolama, koje su imale odjeka i u Jugoslaviji (studentske demonstracije na Beogradskom univerzitetu, i Zagrebačkom sveučilištu). Tjedan po izbijanju beogradskih demonstacija [[Tito]] je u svom govoru isprva podržao studentske zahtjeve kako bi smirio situaciju, no potom se okomio na pobunu i posebno na Praxis. Taj trenutak bio je prijeloman za budućnost ''Praxisa''; nakon toga časopis i njegov krug dobijaju etiketu anarho-ljevičara i postupno im se ukidaju sredstva što je sve dovelo do gašenja časopisa.<ref>[http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=286 Gajo Petrović, Priznajem (1993.)]</ref>
| |||