Razlika između inačica stranice »Augusto César Sandino«

bez sažetka
m (uklonjena kategorija Anarhisti uz pomoć dodatka HotCat)
 
==Biografija==
 
===Rani život===
Augusto Calderón Sandino rođen je [[18. svibnja]] [[1895.]] godine u nikaragvanskom gradiću [[Niquinohomo|Niquinohomu]] iz braka bogatog zemljoposjednika Gregoria Sandina i služavke Margerite Calderón. Prvih devet godina života provodi uz majku, a kasnije živi s ocem.
 
Godine [[1921.]] Sandino pokušava ubiti Dagoberta Rivasa, sina uvaženog gradskog vijećnika, jer mu je vrijeđao majku. Atentat propada i Sandino mora bježati - najprije u [[Honduras]], zatim u [[Gvatemala|Gvatemalu]], a na kraju u [[Meksiko]]. U Meksiku se zapošljava u rafineriji [[nafta|nafte]] i povezuje s [[anarhizam|anarhističkim]], [[komunizam|komunističkim]] i [[antiimperijalizam|antiimperijalističkim]] grupama te usvaja [[antiklerikalizam|antiklerikalne]] stavove i nikaragvanski [[nacionalizam]].
Nakon početnog neuspjeha otišao je u centar pobune, luku [[Puerto Cabezas]], gdje se susreo s glavnim zapovjednikom liberalnih snaga i budućim predsjednikom [[Nikaragva|Nikaragve]], generalom [[José María Moncada Tapia|José Maríom Moncadom]]. Moncada mu je nevoljko odlučio dati potporu iako se bojao Sandinovih [[gerilsko ratovanje|gerilaca]] zbog njihove potpune neovisnosti o zapovjedništvu liberalne vojske.
 
Godine [[1927.]] godine Sandino popunjuje svoju vojsku seljacima i provodi uspješne zasjede i napade na konzervativne trupe, a sudjelovao je i u maršu liberalnih snaga na glavni grad Nikaragve, [[Managua|Managuu]].
Po okončanju marša liberali su se nalazili u predgrađima Manague i bili na korak do pobjede nad konzervativnim predsjednikom Adolfom Díazom. Međutim, [[SAD]] nije mogao dopustiti takav razvoj događaja jer je prevlast liberala u Nikaragvi značila izravnu opasnost za američke poslovne interese zbog kojih je [[američka vojska]] još [[1912.]] godine napala tu državu.
 
Pod pritiskom američke vlade, liberali i konzervativci u svibnju [[1927.]] godine potpisuju ''[[Ugovor iz Espina Negra]]'' kojim je Adolfu Díazu omogućen miran kraj predsjedničkog mandata te dogovorena podjela vlasti i uspostava nove, nestranačke vojske pod patronatom SAD-a.
 
Sandino odbija poštivati taj ugovor smatrajući ga izdajom i nastavlja s [[gerilski rat|gerilskim ratom]], ovaj put bez moćnih saveznika. Početkom [[srpanj|srpnja]] iste godine Sandino objavljuje svoj manifest u kojem Moncadu proziva ''"izdajicom domovine"'' i objavljuje rat SAD-u, kojeg naziva ''"Kolosom sa Sjevera"''.
 
Dana [[27. srpnja]] [[1927.]] godine Sandinova vojska vrši prvi napad na jedinicu [[Korpus mornaričkog pješaštva SAD-a|američkih Marinaca]] i nikaragvanske [[Nacionalna garda (Nikaragva)|Nacionalne Garde]]. Napad je s lakoćom odbijen i sandinisti gube 60, marinci jednog, a Garda tri vojnika. Nakon tog poraza sandinisti se koriste gotovo isključivo zasjedama kao metodom borbe.
 
U kasnijim mjesecima 1927. godine Sandino mijenja svoje ime u Augusto César Sandino i svoju vojsku naziva ''"Vojska obrane nacionalnog suvereniteta Nikaragve"''. U tom razdoblju Marinci nekoliko puta pokušavaju zarobiti Sandina, ali im zbog nepoznavanja lokalnog terena to nikako ne polazi za rukom.
 
Godine [[1928.]] godine, u jeku rata, u pismu izjavljuje: ''"Neću napustiti otpor, sve dok [[gusari|gusarski]] napadači, ubojice slabih, nisu izbačeni iz moje zemlje. Natjerat ću ih da shvate kako će ih njihovi zločini koštati (...)"'' <ref>http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,731362,00.html</ref>
 
[[Velika gospodarska kriza|Velika depresija]] natjerala je američku vladu na povlačenje iz [[Srednja Amerika|Srednje Amerike]] [[1931.]] godine. Posljednji američki vojnici otišli su iz Nikaragve [[1933.]] godine, do kada je 130 marinaca poginulo. Godinu ranije Managuu je pogodio [[potres]] i oslabio središnju vlast, omogućivši sandinističkom pokretu uzlet.
Anonimni suradnik