Mikroprocesor: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Vodomar (razgovor | doprinosi)
Vodomar (razgovor | doprinosi)
Redak 14:
* stvarali su mnogo topline
* spori
 
[[Datoteka::IBM_704_mainframe.gif|thumb|desno|Računalni sustav IBM 704]]
 
Pojava tranzistora 1947. godine, u donjelo je na tržište tehnološku osnovu koja je omogućila stvaranje većih razvojnih pomaka na tržištu računarske tehnike, i potrošačke elektronike. Tranzistori su bili manji, trošili su manje energije, bila su brža i još tome bilo je moguće gušće smjestiti sklopove jedan pokraj drugoga. Ove sve prednosti iskoristili su dizajneri računarskih sustava, koji su radi lakše prozvodnje i radi lakšeg dizajna rabili standardne sklopove i preko tih standardnih sklopova gradili logička kola koja su bila potrebna za izradu nekog računarskog sustava. Tako je na primjer tvrtka [[Digital Equipment Corporation]] proizvodila [[|Digital_Equipment_Corporation#Digitalni_moduli]] koji su bili standardni moduli i bili su dostupni na tržištu od 1958. godine. Kroz ove module dizajneri su mogli spajanjem raznih modula stvarati svoje sustave bez da su trebali lemiti komponente i stvarati svoje tiskane pločice od početka. No bez obzira na dostupnost ovakvih modula mnogi dizajneri su bili suočeni s fizikalnim ograničenjima, i bilo je potrebno naći neko bolje riješenje koje bi omogućilo gušće pakiranje komponenti u [[integrirani krug|integrirane krugove]]. Ideju o integriranim krugovima prvi je razvio engleski inženjer [[Goffrey W.A Drummer]] dok je radio za Royal Radar Establishment koji je dio Britanskog ministarstva odbrane. On je tu ideju predstavio u Americi 7. svibnja [[1952]]. Drummer je pokušao napraviti integrirani krug [[1956]]. ali bez značajnog uspjeha. Prvi radni integrirani krug nezavisno jedan od drugoga razvili su [[Jack Kilby]] dok je radio za poduzeće [[Texas Instruments]] 1958. godine. Nedugo poslje 1959. tvrtka Fairchild Semiconductors patentirala je planarnu proizvodnju integriranih komponenti gdje su sve komponente izravno bile postavljene kroz proizvodni proces a ne ljepljeni ili lemljeni na keramičke pločice. Ovaj tehnološki proboj omogućio je brži razvoj, no veće gustoće komponenti na silikonskoj pločici nisu bile moguće sve do pojave LSI u kasnim 1960tim godinama. Isto tako vrtke nisu bile sposobne proizvoditi dovoljno sklopova u potrebnoj kvaliteti isto tako sve do kasnih 1960tih godina.