Suradnik:Aradic-es/ignacio zuloaga/: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 90:
==Zuloaga tijekom španjolskog građanskog rata==
Zuloaga was fervently attached to the nationalist Falangist forces during the Spanish Civil War and the dictatorial regime of the Generalissimo Franco, whose portrait he painted in 1940. While the aerial devastation of Basque villages by volunteer airmen from Nazi Germany propelled Picasso to paint the epic and modern painting of Guernica, Zuloaga chose instead to honor the Siege of the Alcázar in 1936, when the building's Nationalist defenders refused to surrender despite the building being in flames. This siege, and other events such as the death of General Moscardo's son, served as a rallying cry for the anti-Republican forces.[14] The nationalist content of such a work was allied to Zuloaga's celebration of folk traditions. However, in Spain, over the centuries, this anti-cosmopolitan nationalist focus had also been used to deport groups such as Jews, Moors, and Gypsies. Franco's forces allied it with the Fascist urge to distill countries into unitary aggregates. Stylistically, the directness of the Siege painting also avoids modernity's challenge to realistic depictions; falangism was not endeared to complex symbolism such as found in works such as Guernica.
Zuloaga što žarko prilogu nacionalističkih falangist snage tijekom Španjolskog građanskog rata i diktatorskog režima generalu Franco, čiji je portret naslikao u 1940. Dok je antena devastacija baskijskih sela od strane volontera pilotu iz nacističke Njemačke tjera Picasso slikati ep i moderno slikarstvo Guernica, Zuloaga izabrao umjesto u čast opsade Alcazar 1936. kada je zgrada u nacionalističke branitelji odbili predati unatoč zgrade bude u plamenu. Ova pobjeda i druga događanja: poput smrti generala Moscardo sina, služio je kao glasni plač za borbu protiv republikanskih snaga.<ref>In
While it may seem surprising for a Basque to have been sympathetic to the forces that leveled his hometown of Eibar, and for a Generalissimo that for years suppressed the teaching of Basque language in Spain, however, the Basque countries was also home to supporters of Carlism and their militia, the Requetés, who formed an uneasy alliance with the Falange.
Iako je svibanj činiti čudno za baskijski da su sluha za snage ni izravnati svoj rodni grad Eibar, a za generalu učinio godinama potisnut učenje baskijskom jeziku u Španjolskoj, međutim, baskijski zemlje koje to dom pristaše Carlism i njihova milicija je Requetes, koji je formiran u krhkom savezu s Falange.▼
In an April, 1939 letter to his patron, Mrs Garret, Zuloaga stated:[15]
Thanks to God, and to Franco, at last the war is won and over! And over, despite the goodwill of those so-called democratic countries – what a farce, what shame, when those countries learn the truth of this drama! We all will work with all our strength to rebuild a new Spain (free, great and unified) to Spanishize Spain, and get rid of all outside influences, so that we can keep our great nature. That’s my dream in art. I hate fads (which are destructive to racial characteristics) One must (for good or bad) be oneself, and not ape the style of anyone else. I will dedicate the years that are left to me to that end. What shame there will be in the future, for those countries who inflicted crime, savage vandalism, which reigned within the soviet clan in Spain!
U travnju 1939. pišući svom meceni, gđi Garret, Zuloaga je izjavio: <ref>Crosson, D., STR. 151.</ref>
Zahvaljujući Bogu i Franco, napokon je rat osvojio i više! I više, unatoč dobroj volji onih takozvanih demokratskih zemalja - što je farsa, ono sramota, Kad Te zemlje saznati istinu o ovoj drami! Mi svi žele raditi s svim snagama da se obnovi novi Španjolska (besplatno, veliki i jedinstven) za Spanishize Španjolsku i dobiti osloboditi od svih vanjskih utjecaja, tako je možemo zadržati našu veliku prirodu. To je moj san u umjetnosti. Mrzim fads (koji su destruktivno na rasnim karakteristikama) Moramo (za dobro ili loše) se sebe, a ne oponašati stil bilo koga drugoga. Želim posvetiti godine nisu prepušteni mi do kraja nije. Što sramota će biti u budućnosti, za one zemlje koje zadaju kriminala, divlje vandalizma, koji je vladao u sovjetske klana u Španjolskoj!▼
He was later to claim that he was aghast, as a francophile, when Hitler defeated France in 1940. After his death in 1945, he appeared on Spain's 500 peseta banknote emitted by the Franco Regime in its 1954 series, with a depiction of Toledo on the back. Brinton in his 1909 essay[16] was prescient of Zuloaga's future enamourment with Falangism:
He personifies in extreme form the spirit of autocracy in art, the principle of absolutism so typical of his race and country. You will meet in these bold, affirmative canvases no hint of cowardice or compromise. The work is defiant, almost despotic. It does not strive to enlist sympathy nor does it fear to be frankly antipathetic...the tones not infrequently acidulous, and the surfaces sometimes hard and metallic. Reactionary if you will...▼
▲Zuloaga što žarko prilogu nacionalističkih falangist snage tijekom Španjolskog građanskog rata i diktatorskog režima generalu Franco, čiji je portret naslikao u 1940. Dok je antena devastacija baskijskih sela od strane volontera pilotu iz nacističke Njemačke tjera Picasso slikati ep i moderno slikarstvo Guernica, Zuloaga izabrao umjesto u čast opsade Alcazar 1936. kada je zgrada u nacionalističke branitelji odbili predati unatoč zgrade bude u plamenu. Ova pobjeda i druga događanja: poput smrti generala Moscardo sina, služio je kao glasni plač za borbu protiv republikanskih snaga [14]. Nacionalistička sadržaj koji traže posao koji srodne Zuloaga proslave narodnih tradicija. Međutim, u Španjolskoj, tijekom stoljeća, ovaj anti-kozmopolitski nacionalistički fokus je dakle bio korišten deportirati skupine: kao što su Židovi, Mauri, i Roma. Franco snage je savez s fašističkom poriv da destilirati zemalja u unitarne agregata. Dakle stilski, izravnost pobjedničke slikarstva Oštre modernosti izazov za realnim prikazima; falangism što ne endeared složene simbolike: kao što nalazimo u radovima: kao što je Guernica.
Hej što kasnije claimsoft je on ono što je zaprepašteno, kao francophile Hitler porazio Francusku Kada je 1940. godine nakon njegove smrti u 1945, on se pojavio na španjolskoj 500 pezeta novčanice koje emitiraju Franco režima u 1954 seriji, s prikazom Toledo na leđa. Brinton u svojoj 1909 eseju
▲Iako je svibanj činiti čudno za baskijski da su sluha za snage ni izravnati svoj rodni grad Eibar, a za generalu učinio godinama potisnut učenje baskijskom jeziku u Španjolskoj, međutim, baskijski zemlje koje to dom pristaše Carlism i njihova milicija je Requetes, koji je formiran u krhkom savezu s Falange.
▲He personifies in extreme form the spirit of autocracy in art, the principle of absolutism so typical of his race and country. You will meet in these bold, affirmative canvases no hint of cowardice or compromise. The work is defiant, almost despotic. It does not strive to enlist sympathy nor does it fear to be frankly antipathetic...the tones not infrequently acidulous, and the surfaces sometimes hard and metallic. Reactionary if you will...
▲Zahvaljujući Bogu i Franco, napokon je rat osvojio i više! I više, unatoč dobroj volji onih takozvanih demokratskih zemalja - što je farsa, ono sramota, Kad Te zemlje saznati istinu o ovoj drami! Mi svi žele raditi s svim snagama da se obnovi novi Španjolska (besplatno, veliki i jedinstven) za Spanishize Španjolsku i dobiti osloboditi od svih vanjskih utjecaja, tako je možemo zadržati našu veliku prirodu. To je moj san u umjetnosti. Mrzim fads (koji su destruktivno na rasnim karakteristikama) Moramo (za dobro ili loše) se sebe, a ne oponašati stil bilo koga drugoga. Želim posvetiti godine nisu prepušteni mi do kraja nije. Što sramota će biti u budućnosti, za one zemlje koje zadaju kriminala, divlje vandalizma, koji je vladao u sovjetske klana u Španjolskoj!
▲Hej što kasnije claimsoft je on ono što je zaprepašteno, kao francophile Hitler porazio Francusku Kada je 1940. godine nakon njegove smrti u 1945, on se pojavio na španjolskoj 500 pezeta novčanice koje emitiraju Franco režima u 1954 seriji, s prikazom Toledo na leđa. Brinton u svojoj 1909 eseju [16] koji je dalekovidan od Zuloaga budućeg enamourment s Falangism:
On utjelovljuje u ekstremnom obliku duh autokracije u umjetnosti, načelo apsolutizma tako
{{mrva-biog}}
| |||