Frajkori: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 3:
== Povijest ==
Prvi frajkori pojavili su se sredinom 17. stoljeća. Osobito im je broj narastao u 18. stoljeću i početkom 19. stoljeća, tijekom revolucionarnih i napoleonskih ratova (1790.–1813.). Sredinom 18. stoljeća ustrojen frajkor baruna [[Franjo Trenk|Franje Trenka]]. Potkraj 18. stoljeća frajkore se novači iz redova [[izbjeglica]] radi borbe protiv Osmanskog Carstva. Novačeni po južnoslavenskim zemljama. Djelovali su pri graničnim pukovnijama (slavonski i bosanski frajkori). Turopoljska četa vojevala je i pod zapovjedništvom bana [[Jelačić]]a. Postojali su frajkori još revolucionarne [[1848. u Europi|1848.]] i u borbama za [[Zaposjedanje BiH 1878.|oslobođenje BiH]] 1878., a posljednji frajkori u austrijskoj vojsci postojali su 1920-ih radi borbe [[protusovjetska intervencija|protiv sovjetske]] Crvene armije i Poljske u Šleskoj.<ref name="Hrvatska enciklopedija"/><ref name="Proleksis"/> Nacionalnosti unovačene u frajkore bili su Nijemci, Mađari, Poljaci, Litavci, Hrvati, Srbi, Slovenci, ali i Albanci, Turci, Tatari i Kozaci.
Njemačke i srpske frajkore iz Bosne i Beogradskog pašaluka su Habsburzi naselili u južnu Ugarsku u Vojvodinu da bi učvrstili svoje granice na novoosvojenim zemljama prema Turcima. Naseljavanje Austrijanaca i Nijemaca u "seobama Švaba" nije bila politika germanizacije, nego praktična politika vođena državnim i trgovinskim interesima zbog čega su dovodili koloniste, trgovce, obrtnike, kvalificirane nadničare i frajkore.<ref>[d-nb.info/95422695x/04 Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Stationen eines Völkermords (Donauschwäbisches Archiv)]. vom Arbeitskreis Dokumentation. von Georg Wildmann (Autor), Hans Sonnleitner (Autor), Karl Weber (Autor). Taschenbuch – 1. Januar 1998, DNB, Katalog der Deutschen Nationalbibliothek {{pdf}} </ref>
Namjena frajkora bile su zadaće za čije izvršenje redovne vojne snage nisu bile prikladne, ponajviše u malim samostalnim pothvatima pa su imali veću slobodu djelovanja. Djelovali su kao [[prethodnica|prethodnice]] ili [[zaštitnica|zaštitnice]]. U neprijateljskoj pozadini izvodili su [[zasjeda|zasjede]] i [[prepad]]e, sprječavali komunikacije i opskrbu. Služili su za podjarivanje [[ustanak]]a u neprijateljskom teritoriju.<ref name="Hrvatska enciklopedija"/>
| |||