Stefan Uroš IV. Dušan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m uklonjena promjena suradnika 195.66.166.251 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika SpeedyGonsales
mNema sažetka uređivanja
Redak 32:
Samo 45 dana nakon pobjede Stefana Uroša III. Dečanskog nad Bugarima, Dušan je izveo [[puč]], okrunio se za kralja Srbije i zatočio svog oca. Postoji u srpskoj narodnoj kulturi legenda da je kralj Stefan (kojega, inače, Srpska pravoslavna crkva štuje kao sveca) pred smrt prokleo potomstvo svojega sina i narod koji ga slijedi; zbog toga da je Srbija izgubila svoje narodne vladare i stoljećima robovala Turcima.
 
Kako bi učvrstio svoju vlast i strateški zaštitio pozadinu, on se, kao i otac i djed, ženi bugarskom princezom Jelenom [[1332.]], a dvije godine potom objavljuje rat [[Bizant]]u. Financijsku pomoć za taj rat Dušan dobiva od [[Dubrovačka Republika|Dubrovnika]], koji već ranije javno izjavljuje želju da kupi grad [[Ston]]. Ta prodaja je bila izvršena [[1333.]], kada Dubrovnik kupuje od Srbije ovaj grad i cijeli poluotok [[Pelješac]]. Dogovorom je Srpsko kraljevstvo dobilo 8.000 perpera.<ref>[http://www.rastko.org.yurs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/3_7.html "Vladimir Ćorović: Istorija srpskog naroda"] {{srp icon}}</ref>
 
Prva faza rata s Bizantom bila je uspješna, s osvajanjem velikog dijela [[Makedonija|Makedonije]], ali pod pritiskom bizantskog cara [[Andronik III. Paleolog|Andronika III.]] dio teritorija je vraćen, kako bi bio zaključen mir. Taj mir će trajati do Andronikove smrti, kada u Bizantu dolazi do anarhije i građanskog rata. Koristeći novonastalu situaciju u Bizantu, Dušan podupire najprije jednu, a potom drugu stranu te osvaja cijelu bizantsku sjevernu Grčku i [[Albanija|Albaniju]], s izuzetkom [[Solun]]a, što je dovršeno do [[1348.]] godine.
Redak 39:
{{glavni|Srpsko Carstvo}}
[[Datoteka:Dušanovo Carstvo.jpg|mini|250px|Dušanovo carstvo, oko [[1350.]] godine]]
Koristeći činjenicu da je osvojio veći dio BizantskoBizantskog carstva, Dušan se odlučio okruniti za cara. U dogovoru sa srpskom i bugarskom crkvenom hijerarhijom priznaje srpskom arhiepiskopu (nadbiskupu) čast [[patrijarh]]a, te zauzvat dana [[16. travnja]] [[1346.]] novoproglašeni srpski patrijarh [[Joanikie II.|Joanikije II.]] i bugarski patrijarh Simeon, uz sasluženje svih igumana manastira sa [[Sveta Gora|Svete Gore]], u Skoplju krune Dušana za cara Srba i Grka. U diplomatskoj prepisci papa, pak, titulira Dušana "kraljem" -, tj. ne priznaje mu naslov imperatora, međutim, tu titulu mu priznaje bizantski car Jovan V., bugarski car Jovan Akeksandar, te Sveta Gora, Bosna, Dubrovnik, Venecija itd. S [[1348.]] godinom, kada srpska vojska osvaja bizantsku [[Tesalija|Tesaliju]] i [[Epir]], dolazi do vrhunca osvajanja. Napad na [[Bosna|Bosnu]] [[1350.]] godine izveden je da bi se povratila Humska zemlja (Zahumlje) koju je bosanski ban zauzeo od Srbije dok je Dušan ratovao na jugu i taj pohod se završava vojnim pobjedama Srbije. Car Dušan je sa vojskom došao sve do [[Krka|Krke]] gdjekako jebi bio u posjetipomogao svojoj sestri [[Jelena Nemanjić Šubić|Jeleni Šubić]] (supruzi hrvatskog velikaša [[Mladen III. Šubić Bribirski|Mladena III. Šubića Bribirskog]]) u obrani njezinih posjeda posle muževljeve smrti. U Šibeniku[[Šibenik]]u su caru spremali svečani doček i darove, ali je zbog napada bizantskog cara [[Ivan VI. Kantakuzen|Ivana VI. Kantakuzena]] na jugu zemlje car Dušan morao se vratiti nazad. U povratku je s najvećim carskim počastima i oduševljenjem dočekan u Dubrovniku, gdje je ostao nekoliko dana, a carica Jelena je ostala u gostima još nekoliko mjeseci, dok se Dušan s vojskom vratio na jug, gdje je povratio teritorije koje je Kantakuzen u međuvremenu osvojio. Do konačnog kraja osvajanja dolazi nakon sukoba srpskih snaga i Turaka [[Bitka kod Didimotike|kod Didimotike]] [[1352.]] godine.
 
Gotovo odmah nakon krunidbe Dušan je počeo raditi na novom Zakoniku, kojim bi se uredili odnosi između crkve i države, odnosi između seljaka i [[Feudalizam|feudalaca]], kao i ovih potonjih s carem. Po tom Zakoniku središnja vlast u državi je pripadala caru, koji je vladao uz pomoć državnog savjeta. U Zakoniku je također napisano da je Srbija centralizirana država, sa zakonskim ovlastima u rukama cara.<ref>[http://www.dusanov-zakonik.co.yu/indexe.html "Dušanov zakonik - Dushan's Code"] {{eng icon}}</ref> Dušanov Zakonik je jedan od najstarijih i najvažnijih pravnih akata u Južnih Slavena.
Redak 45:
Taj stožer gradnje centralizirane pravne države će na kraju oslabiti zbog smrti cara Dušana, samo godinu dana nakon objave drugog dijela Zakonika.
 
Smrt cara Dušana [[20. prosinca]] [[1355.]] godine dovodi postupno do raspada njegovog carstva, pošto se velikaši polako osamostaljuju od njegovog sina cara [[Stefan Uroš V.|Uroša V.]] Dušan je pokopan u [[prizren]]skom manastiru Svetih Arhangela, a njegovi ostatci će mnogo stoljeća kasnije biti premješteni u [[beograd]]sku crkvu [[Sveti Marko|Svetog Marka]], gdje se i danas nalaze.
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}