Kartaga: razlika između inačica

Prema tradiciji i legendi, grad je krajem [[9. stoljeće pr. Kr.|9. stoljeća pr. Kr.]] osnovala kraljica [[Didona]] (poznata još kao Eliza ili Elizar), koja je zajedno sa sljedbenicima pobjegla iz [[Tir]]a, nakon što je njezin mlađi brat [[Pigmalion iz Tira|Pigmalion]] ubio njenog muža kako bi učvrstio svoju vlast.<ref name="dido">Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. VI., str. 92, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-05-8, [http://proleksis.lzmk.hr/17640/ isti tekst na web stranici Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža]</ref>

Rimska vojska se [[149. pr. Kr.]] iskrcala u [[Afrika|Africi]] i opsjedala Kartagu. Kartažani su se zatvorili unutar svojih zidina i gotovo nadljudskom snagom, složno i hrabro branili grad dvije godine. Onda je rimski vojskovođa Scipion Mlađi (unuk Scipiona Starijeg) sprječiospriječio opskrbu grada hranom. Počeli su harati glad i bolesti. Na iscrpljeni narod u gradu počeo je opći juriš u proljeće [[146. pr. Kr.]] kada su [[Rimljani]] provalili u grad preko zidina. Šest dana Kartažani su se borili za svaku ulicu, za svaku kuću. Unatoč tome, Rimljani su zauzeli grad i spalili ga. Navodno je grad gorio punih 17 dana i noći, pri čemu je izgorila i velika gradska knjižnica te su izgubljena brojna saznanja o Kartažanima tako da do danas o njima neznamo gotovo ništa, što su upravo Rimljani i željeli. Nakon sto se vatra ugasila Rimljani su grad razorili te su čak izrekli formule bogovima smrti i obasipali ga soli tako da tamo više nikada nitko ne bi mogao živjeti. Gradsko je stanovništvo palo sa 500 000 na samo 50 000. Pobjednici Rimljani opljačkali su Kartagu, a preživjelo i zarobljeno stanovništvo prodali u ropstvo.

Vojna luka nazivala se još i Koton Kartage, bila je kružnog oblika, a njezine se konture mogu razaznati još i danas. Lako bi bilo uzeti ove lagune kao djelo prirode, ali one su nedvojbeno ljudsko djelo. One su ostaci arhitektonskog čuda antike. Iskapanja su pokazala da su Kartažani sagradili stotine dokova od opeke na umjetnom otoku kružnog oblika, usred zdanja. Brodovi su se mogli dovući na kopno za popravak. Arheolozi su izračunali da su u izgradnji ovog mamutskog projekta, Kartažani uklonili četvrtinu milijuna kubnih metara zemlje. Od trgovačke luke je bila zaštićena ovalnim i masivnim zidom te u nju nije smio kročiti niti jedan stranac. Smatrano svjetskim čudom u doba antike, ovo sofisticirano zdanje je moglo primiti oko 220 ratnih brodova u nadsvođene odjeljke, poput današnjih garaža. Bila je to najnaprednija luka svojeg doba. Sve je nadgledavala kapetanija koja je bila locirana u središtu, na umjetnom otoku. Od tamo su mogli nadgledati cjelucijelu luku i obalu.

Grad je imao masivne zidove, 37 kilometara duge, dulje od drugih gradova toga vremena. Veći dio zidina je bio smješten na samoj obali. Bio je to obrambeni sustav od tri dijela; jarka sa nasipom, manjeg zida i glavnog zida u kojem je živio i dio Kartaške vojske te konji i slonovi. I zidine Kartage su bile smatrane svjetskim čudom, te su i one bile najsofisticiraniji obrambeni sustav svojeg vremena u koje su stanovnici imali veliko povjerenje. U pravilu, večiveći dio zida nikada nije bio probijen. Grad je također imao velike nekropole i podzemna groblja, sakralna područja, tržnice, Vijeće starješina, tornjeve, veliku knjižnicu i [[kazalište]], i bio je podijeljen u četiri stambene površine jednake veličine sa istim rasporedom.

Otprilike u središtu grada nalazila se visoka [[citadela]] zvana Byrsa, a njezini se ostaci mogu vidjeti i danas. Sa svojim velikim brojem stanovnika (500 000), Kartaga je bila jedan od najvećih gradova helenističkog doba (po nekim procjenama samo je [[Aleksandrija]] bila veća) i ujedno spada među najveće gradove pred-industrijske povijesti. Kartaga se može usporediti sa Manhattanom u [[New York]]u, jer je velika populacija živila na relativno malom području. Budući da je bila jaka želja da se nastavi živjeti unutar gradskih zidina, unatoć rastučojrastućoj populaciji, gradski su arhitekti kao riješenje uzeli apartmane i višekatnice. Zanimljivo je da su stanovnici Kartage, kako bi uštedili novac, svoje kuće oblagali nekom vrstom žbuke, tako da su izgledale kao da su izgrađene od skupocjenog [[mramor]]a.

Moderna arheološka iskopavanja mogla biti potvrditi Plutarhove tvrdnje. U jednom dječijemdječjem groblju zvanom Tofet otprilike 20000 urni su zakopane između 400. i 200. pr. Kr., u praksi sve do ranih godina kršćanskog perioda. Urne su sadržavale spaljene kosti novorođenčadi i u nekim slučajevima čak kosti fetusa i dvogodišnje djece. Ovi ostaci se tumače kao dokazi da u slučaju nedonošća, roditelji bi žrtvovali svoje najmlađe dijete. Postoji jasna korelacija između učestalosti žrtava i dobrobiti grada. U lošim vremenima (rat, suša, glad) žrtve su bile češće, što ukazuje na povećane vapaje upućene bogovima. Žrtve su prinošene [[Moloh]]u, bogu Sunca i blagostanja.

Ponekad se tvrdi, međutim, da su ta tijela samo kremirani ostaci umrle djece, iako je u svjetlu drugih Kanaanskih dokaza to manje vjerojatno. U Kartagi je nekoliko tekstova koji su preživjeli i apsolutno ne spominjitespominje žrtvovanje djece. Mnogi moderni znanstvenici danas smatraju da je mnogo vjerojatnije da su te priče dio rimske propagande protiv Kartage kako bi opravdali njihova osvajanja i razaranja. U tijeku je rasprava među modernim arheolozima i drugim znanstvenicima.