Pero Budmani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
manja dopuna životopisa i dodavanje izvora koji to potvrđuje
Redak 11:
 
Iako se u glavnim crtama (izgovorni [[pravopis]], koji je u to vrijeme počeo odnositi pobjedu u [[hrvatska|Hrvatskoj]]) Budmani držao Daničićevih smjernica, u nekim je postupcima došlo do većih promjena, napose u modernizaciji i povijesnoj kroatizaciji rječnika: Budmani je u korpus za obradbu uveo i Šulekove [[rječnik]]e o kojima je imao najbolje mišljenje, i time probio okvire zamišljenoga pučkoga jezika; dao je ispisati i veći broj djela starije hrvatske književnosti na čakavskome narječju; također, uveo je [[fonem]] /dz/ koji je u to doba još postojao u njegovu rodnom kraju, a i u nekim situacijama i dubrovačko naglašavanje. Niz je pohvalnih svjedočanstava o Budmanijevoj radišnosti, no našlo se i prigovora-napose Maretićevih- njegovoj opširnosti u kojoj je nadmašio i Daničića (Daničić je imao do 100 primjera za riječi, dok Budmani za /hud/ ima 122, za /jezik/ 120 itd.).
 
Od [[1884]]. pa sve do [[1907]]. radio je kao profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u [[Zagreb]]u.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 893.</ref>
 
Kad je [[25. srpnja]] [[1907]]. nakon dvadeset i četiri godine neprekidnog rada prestao obrađivati rječnik, imao je iza sebe prevaljeno vrijeme od 72 godine i više od četiri debele knjige rječničke obradbe s 4176 stranica. Osim leksikografskim radom, Budmani je i prevodio stranu književnost, priredio za tisak djela Gleđevićeva, Sasinova, Zoranićeva, Zlatarićeva, Barakovićeva,..pisao o književnom djelu Držićevu ("Pjerin Marina Držića", Rad JAZU, knj. 148, Zagreb [[1902]].), dao prijegled hrvatske gramatike i leksikografije o obljetnici Hrvatskoga narodnoga preporoda (50-godišnjica "prieporoda hrvatske knjige") u studiji "Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od [[1835]]. godine (Rad JAZU, knj. 80, Zagreb [[1885]].), napisao "Praktičnu gramatiku ruskoga jezika (za samouke)", [[1888]]., koja je doživjela laskave ocjene i ubrzo drugo izdanje.
 
Posljednje je godine života Budmani posvetio matematici. U Akademiji je [[5. srpnja]] [[1906]]. čitao prvi dio svoje rasprave o Bernoullijevim brojevima. Bijaše to početak velikoga rada o diferencijalnom računu što ga je u Zagrebu počeo pisati na talijanskom jeziku. Rad je nastavio i nakon odlaska iz Zagreba na obiteljsko imanje Castel Ferretti blizu Ancone, no nije ga dovršio. Tuga za izgubljenom suprugom (umrla je [[1908]].), zdravstvene poteškoće i opća malaksalost ponukali su Budmanijevu djecu- imao ih je jedanaestero -da ga vrate u Dubrovnik da operira [[oko]]. Pola godine nakon toga došlo je do nereda koji su doveli do [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]], pa Budmanija odvedoše opet na imanje u Castel Ferretti, gdje je i preminuo [[27. prosinca]] [[1914]].
 
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==