Martin Luther: razlika između inačica

Njegov vjerni pristaša bio je [[Philipp Melanchthon]] koji je bio njegov zastupnik na saboru u [[Augsburg]]u [[1530]]. godine, a na koji Luther nije mogao doći jer je prognan. Premda to zapravo i nije točno, jer je Melanchtona Luther nazivao ''Leisetreter'', što bi se moglo prevesti kao »mekušac«, zbog njegove popustljivosti i sklonosti kompromisima s Katoličkom Crkvom. Godinu dana ranije, 1529., Luther je objavio svoju najpopularniju knjigu - Mali [[katekizam]], u kojoj objašnjava teologiju evangeličke reformacije jednostavnim i slikovitim jezikom. Godine [[1532]]. Luther prevodi [[Stari zavjet]] s originalnog [[Hebrejski jezik|hebrejskog]] na njemački. Iste godine djelo je i objavljeno. U međuvremenu njegov se utjecaj raširio diljem sjeverne i istočne Europe. Razlog tome bio je taj što je branio nezavisnosti vladara od crkvenog nadleštva (kasnije će taj njegov stav biti intepretiran na načine suprotne njegovoj prvotnoj namjeri). Kada je [[1525]]. planuo Seljački ustanak u krajevima gdje su kneževi i plemići bili mahom katolici, Luther je pokušao posredovati svojim autoritetom. Međutim, kada je ustanak zahvatio i protestantska područja, izrazito oštro je u svojim propovijedima, pismima kneževima i spisu "Protiv pljačkaških i krvoločnih seljačkih hordi" istupio protiv ustanika, ne samo podržavajući i smrtnu kaznu za vođe pobune, nego je seljake i njihove vođe prvotno sotonizirao kao "đavle", uostalom kao i sve njegove protivnike i neistomišljenike, da bi zatim kneževe otvoreno pozivao na usmrćivanje seljaka i njihovih vođa " ... poput bijesnih pasa .. " (izvor: WA, 17, 356). Kasnije će priznati: "Ja, Martin Luther, u pobuni sam zatukao sve seljake, jer sam ih naložio pobiti. Sva njihova krv na mome je vratu. Ali ja upućujem na našeg Gospodina Boga. On mi je to zapovijediozapovjedio govoriti" (izvor: Weimarsko izdanje - Govori za stolom, WA Tr, 3, 75, 2911). Još bjesomučnije negoli na seljake LutherOkomio se okomioi na njihovog vođu Thomasa Müntzera, upotrebljavajući najdiskriminotornijesotonizaciju oružjei vlašću pervetirane religije: sotonizacijuusmrćivanje u ime Boga, koji govori isključivo kroz Luthera. Lutherovo "Pismo knezovima u Saskoj o buntovničkom duhu" jedina je hajka protiv Müntzera u kojoj on sasko plemstvo poziva na to da ukloni tog "prokletog Sotonu iz Allerstedta" (izvor: WA 3, 311), "svjetoždersku protuhu" (izvor: WA 15, 214), "lažljiva vraga", "đavla od glave do pete" "lašca nad lašcima" (izvor. WA 15, 215), "istjeranog Sotonu" (izvor: WA 15, 211). Kao prvi i još prije Luthera Müntzer je svojim spisima "Njemačko evangelička misa" i "Njemačko crkveno učiteljstvo" stvorio njemačku liturgiju za puk.

Do [[1537]]. godine Lutherovo zdravlje bilo je ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga više zabrinjava preporod papinskog utjecaja, kao i oni potezi koje je on smatrao pokušajem [[Židovi|Židova]] da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje [[Isus]]ova poslanja. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao je tri oštra i gnjusna spisa protiv Židova, "O Židovima i njihovim lažima", "Pismo protiv Sabatera, jednom dobrom prijatelju" i "O Schem Hamphorasu", kao i polemike protiv papinstva i radikalnog krila reformista u istom stilu - [[Anabaptizam|anabaptista]] (Treba, međutim, spomenuti i da je Luther u ranijim godinama svoga djelovanja bio protivnik teološki motiviranog antižidovstva, te je tada napisao i poznato djelo "Isus Krist je rođen kao Židov" u kojem se zalaže za novozavjetni odnos prema Židovima koji je pozitivan, vidi Rimljanima 11. poglavlje). U njegovom pamfletu "O Židovima i njihovim lažima" iz 1543. godine Luther Židove sotonizira kao "utjelovljene đavle", te zatim u sedam točaka zahtijeva okrutne mjere protiv njih (osim plinskih komora), što su nacisti doslovno sproveli u djelo, a prema drugim interpretacijama "zlorabili". Ne začuđuje, da su ga Hitler i njegovi nacisti obožavali. Na Lutherov se rođendan 1938. dogodila "Reichskristallnacht" - "Kristalna noć". Ipak, njegove će antižidovske teze i pamfleti puni govora mržnje omogućiti stvaranje antisemitske Njemačke evangeličke Crkve (tzv. ''Deutsche Christen'') u doba nacizma, a koja je zastupala izrazito rasističke stavove, predstavljajući se crkvom arijevske rase. U zimu [[1546]]. godine Luther je zamoljen da razriješi spor između dva mlada grofa koja su vladala u području Mansfelda, gdje se rodio. Iako razmjerno star i bolestan, krenuo je na put, razriješio spor i, prema njegovim dokumentiranim izjavama pred kraj života razočaran umro [[18. veljače]] [[1546]]. u [[Eislebenu]]. O Lutherovoj smrti postoje tri kontradiktorna izvještaja svjedoka-očevidaca: Izvještaj "Historia", izvještaj dvojice liječnika i apotekara Johanna Landaua i izvještaj njegovog sluge Ambrosiusa Rudfeldta, prema kojim je on Luthera rano ujutro pronašao navodno obješenog za krevet (na baldahinu), iali što se uvijek iznova opovrgavalo i osporava.

U Lutherovom vrlo velikom književnom opusu, (najvećem njemačkom uopće) pored svjedočanstava duboke religioznosti, njegovimnjegovih lijepimpoučnih i poučnim izrekamaizreka, njegovoj crkvenojnjegove glazbicrkvene koju je skladaoglazbe (imao je visoki i školovani glas, bio dobar pjevač i svirao je renesansnu lutnju), imao vrlo snažan osjećaj za pravdu i drugihvažnu ulogu za razvoj njemačkog pozitivnihknjiževnog osobinajezika, nažalost, u njegovom opusu ima i oholosti, ponekatrvdokornosti i nepopustljivosti, isključivosti, blasfemija, prostota, sotoniziranja neistomišljenika i protivnika, isključivosti, i govora mržnje do pozivanja na ubijanje. Stoga od 1881. godine do danas postoje i psihoanalitička istraživanja o njemu. Psihoanalitičari polaze od pitanja: U kojoj je mjeri Luther bio duševno bolestan, i u kojoj je mjeri reformacija nastala iz njegovih psihopatoloških korijena.