Inačica od 23. travnja 2017. u 14:29 uredi 141.136.247.5 (razgovor) Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 23. travnja 2017. u 14:59 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: {{Infookvir književnik \| Ime = Josip Pupačić \| boja = #77DD77 \| slika = \| veličina = Redak 7: \| puno ime = \| pseudonim = \| rođenje = [[~~Slime~~19. rujna]] ~~kraj~~ [[~~Omiš~~1928.]]a, [[~~19.~~Slime]] ~~rujna~~kraj [[Omiš]]a, [[~~1928.~~Hrvatska]] \| smrt = [[~~Krk~~23. svibnja]], [[231971.]], ~~svibnja~~[[Krk]], [[~~1971.~~Hrvatska]] \| zanimanje = \| nacionalnost = [[Hrvati\|Hrvat]] Redak 15: \| teme = \| period = \| supruga = Benka \| suprug = \| djeca = Rašeljka \| djela = ''Kiše pjevaju na jablanima'', ''[[Moj križ svejedno gori]]'', ''[[Dobrojutro more]]'' ~~\| djela =~~ \| nagrade = \| potpis = Redak 26: '''Josip Pupačić''' ([[Slime]] kraj [[Omiš]]a, [[19. rujna]] [[1928.]] - [[Krk]], [[23. svibnja]] [[1971.]]), bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[književnik]], književni kritičar i povjesničar književnosti. Spada među najcjenjenije suvremene hrvatske pjesnike, a osobito je zapamćen po antologijskim pjesmama ''More'' (po mnogima jednoj od najljepših pjesama u povijesti hrvatske književnosti <ref>A. Gilić i I. Bošković, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=122512 ''Josip Pupačić - antologičar''], [[Školski vjesnik]] - časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. rujan 2010., [[Hrčak (portal)\|Hrčak]], hrcak.srce.hr</ref>), te ''Tri moja brata'', pjesmi začudne ljepote u kojoj se iznimnom izražajnošću suočava sa tragičnom smrti trojice braće. Obje ove pjesme objavio je 1954. godine. Unuka njegove sestre Jake Pupačić-Katurić je hrvatska znanstvenica i političarka [[Bruna Esih]]. == Životopis == === Mladost i obrazovanje === Pupačić nakon klasične gimnazije u [[Split]]u odlazi na studij [[književnost]]i u [[Zagreb]]. Od [[1959.]] godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskog fakulteta]], a u [[Lyon]]u i [[London]]u je lektor i profesor [[Hrvatski jezik\|hrvatskog jezika]]. Njegovu mladost je duboko obilježila smrt trojice braće, koji su poginuli od strujnog udara dok su radili u hidroelektrani na rijeci [[Cetina\|Cetini]]. Ta ga je nesreća ispunila dubokim razočaranjem u [[Bog Otac\|Boga]] i ljude, te sam bilježi da taj izazov "nije izdržao". U svojoj poeziji razrješava svoj odnos sa smrću, te prihvaća poziv u život, kojega osjeća u svojem dubokom odnosu s morem. Godine 1967. potpisuje ''[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika\|''Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika'']]'', čime se izlaže nemalom riziku. Makar u raspravi o [[Komunistička partija Jugoslavije\|partijskom]] kažnjavanju znanstvenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na - za ono vrijeme začuđujuće - otvoreni način kritizira tada najugledniji i politički praktično nedodirljivi dnevni list ''[[Vjesnik]]'' (''"Unatoč svemu, Vjesnik, je, usputno, ipak, antihrvatski. U njemu od rata do prije dvije godine ... nisu spomenuti hrvatski narod i hrvatski jezik. ... U njemu se izbjegava kazati hrvatski narod, nego se kaže: narod Hrvatske"'') biva tek umjereno disciplinski kažnjen.<ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7035.pdf Berislav Jandrić, ''Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika"''], Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401, o partijskoj kazni v. str. 404.</ref> Od ozbiljnijeg kažnjavanja ga je zacijelo spasila tek činjenica da je među potpisnicima ''Deklaracije'' bio doista znatan broj profesora s Filozofskog fakulteta, te osobito činjenica da je potpisnik ''Deklaracije'' bio sam [[Miroslav Krleža]], najugledniji komunistički intelektualac i osobni prijatelj [[Josip Broz Tito\|Josipa Broza Tita]]. ▼ ===Književni rad===▼ Pupačić je bio urednik književnih časopisa ''Krugovi'' i ''Književnik''. Zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa ''Krugovi'', tražio je dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotičnost [[mediteran]]skog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma ''More''. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi ''Tri moja brata'' (o smrti trojice braće), uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka.▼ === Pogibija ===▼ Između prve Pupačićeve zbirke ''Kiše pjevaju na jablanima'' (1955.) i posljednje ''Moj križ svejedno gori'' (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovo [[poezija\|pjesništvo]] uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti.▼ Dana [[23. svibnja]] [[1971.]] godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom, koja prije par dana bila operirana u [[London]]u zbog teške bolesti, poginuo je u [[zrakoplov]]u beogradskog "Aviogenexa" koji se prevrnuo i zapalio prilikom slijetanja u [[Zračna luka Rijeka\|zračnu luku Rijeka]] koja se nalazi na otoku [[Krk]]u: u tragičnoj nesreći poginulo je 75 putnika i 3 člana posade.<ref>[http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/123391-zrakoplovna-nesreca-na-krku-u-kojoj-je-poginuo-i-hrvatski-pjesnik-josip-pupacic-1971.html "Zrakoplovna nesreća na Krku u kojoj je poginuo i hrvatski pjesnik Josip Pupačić - 1971."], "Dnevno.hr" 23. svibnja 2014.</ref> Josip Pupačić bio je zavolio Krk i osobito Omišalj, te je namjeravao ondje kupiti kuću za svoju obitelj - ti su planovi prekinuti tragedijom u kojoj je stradala cijela obitelj.▼ ▲=== Književni rad= == ▲Godine 1967. potpisuje [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika\|''Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika'']], čime se izlaže nemalom riziku. Makar u raspravi o [[Komunistička partija Jugoslavije\|partijskom]] kažnjavanju znanstvenika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na - za ono vrijeme začuđujuće - otvoreni način kritizira tada najugledniji i politički praktično nedodirljivi dnevni list [[Vjesnik]] ("Unatoč svemu, Vjesnik, je, usputno, ipak, antihrvatski. U njemu od rata do prije dvije godine ... nisu spomenuti hrvatski narod i hrvatski jezik. ... U njemu se izbjegava kazati hrvatski narod, nego se kaže: narod Hrvatske") biva tek umjereno disciplinski kažnjen.<ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7035.pdf Berislav Jandrić, ''Sveučilišni nastavnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu u obrani sastavljača i potpisnika "Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika"''], Školski vjesnik - Časopis za pedagoška i školska pitanja, Vol.59 No.3. Rujan 2010., citat stenografskog zapisnika iz 1967., na str. 401, o partijskoj kazni v. str. 404.</ref> Od ozbiljnijeg kažnjavanja ga je zacijelo spasila tek činjenica da je među potpisnicima ''Deklaracije'' bio doista znatan broj profesora s Filozofskog fakulteta, te osobito činjenica da je potpisnik ''Deklaracije'' bio sam [[Miroslav Krleža]], najugledniji komunistički intelektualac i osobni prijatelj [[Josip Broz Tito\|Josipa Broza Tita]]. ▲Pupačić je bio urednik književnih časopisa ''Krugovi'' i ''Književnik''. Zajedno sa svojim naraštajem oko časopisa ''Krugovi'', tražio je dublji, istinitiji životni realitet. Odmjerenom strukturom svojih refleksivnih metaforičkih pjesama očituje iskonsku vezanost uz podrijetlo i zavičaj. Ne privlači ga pritom toliko egzotičnost [[mediteran]]skog krajolika, koliko svijest o pripadnosti neprekinutom lancu što ga tvore preci i potomci, te svijest o ljudskom bivanju u jedinstvu sa zemljom kojoj pripadaju. U tu se bliskost uklapa i Pupačićeva vezanost uz more i njegovo vječno beskrajno bivstvo. Najbolji je lirski izraz te tematike antologijska pjesma ''More''. Pesimističan osjećaj života prouzročen tragičnim događajima u obiteljskom i osobnom životu, primjerice u pjesmi ''Tri moja brata'' (o smrti trojice braće), uzdiže Pupačićevo lirsko obzorje do svemirskih razmjera, do smisla vlastita i općeg opstanka. ▲Između prve Pupačićeve zbirke ''Kiše pjevaju na jablanima'' (1955.) i posljednje ''Moj križ svejedno gori'' (1971.) stanovita kriza u pjesnikovu stvaralaštvu poklapa se s njegovim sukobima s nekim pojavama u društvu. No izvore produbljenosti svojega lirskoga izričaja Pupačić je uvijek, pa tako i u zadnjoj zbirci, iznova nalazio u čudesnoj zavičajnoj utemeljenosti, sjećanju na djetinjstvo i lirskom oblikovanju i očitovanju proživljenog, što njegovo [[poezija\|pjesništvo]] uzdiže u same vrhove novije hrvatske književnosti. ▲===Pogibija=== ▲Dana [[23. svibnja]] [[1971.]] godine sa suprugom Benkom i kćeri Rašeljkom, koja prije par dana bila operirana u [[London]]u zbog teške bolesti, poginuo je u [[zrakoplov]]u beogradskog "Aviogenexa" koji se prevrnuo i zapalio prilikom slijetanja u [[Zračna luka Rijeka\|zračnu luku Rijeka]] koja se nalazi na otoku [[Krk]]u: u tragičnoj nesreći poginulo je 75 putnika i 3 člana posade.<ref>[http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/123391-zrakoplovna-nesreca-na-krku-u-kojoj-je-poginuo-i-hrvatski-pjesnik-josip-pupacic-1971.html "Zrakoplovna nesreća na Krku u kojoj je poginuo i hrvatski pjesnik Josip Pupačić - 1971."], "Dnevno.hr" 23. svibnja 2014.</ref> Josip Pupačić bio je zavolio Krk i osobito Omišalj, te je namjeravao ondje kupiti kuću za svoju obitelj - ti su planovi prekinuti tragedijom u kojoj je stradala cijela obitelj. == Djela == Glavni motivi Pupačićeve poezije su začudnost djetinjstva, uspomene, opsesija smrću. Između književnika svojeg naraštaja najviše se vraća hrvatskoj tradiciji i njezinoj dugostoljetnoj stečevini. Najznačajnije zbirke pjesama su: * ''[[Kiše pjevaju na jablanima\|]]''~~Kiše pjevaju na jablanima'']]~~ (1955.) * ''[[Mladići\|]]''~~Mladići'']]~~ (1955.) * ''[[Cvijet izvan sebe\|]]''~~Cvijet izvan sebe'']]~~ (1958.) * ''[[Oporuka (Pupačić)\|''Oporuka'']]'' * ''[[Ustoličenje\|]]''~~Ustoličenje'']]~~ (1965.) * ''[[Moj križ svejedno gori\|]]''~~Moj križ svejedno gori'']]~~ (1971.) Pupačić je, također, sas [[Antun Šoljan\|Antunom Šoljanom]] i [[Stjepan Mihalić\|Stjepanom Mihalićem]] [[1966.]] godine uredio i objavio ''Antologiju hrvatske poezije dvadesetog stoljeća''. Nakon njegove smrti ~~posthumno~~objavljivani su ~~objavljivani~~ izbori iz njegova pjesništva: * ''Sabrane pjesme'' (1978.) * ''[[Uspravan hod\|]]''~~Uspravan hod'']]~~ * ''Moj grob'' * ''More'' Redak 64: * ''Ne može se rastati od mene'' * ''Cetina'' * ''[[Dobrojutro more\|]]''~~Dobrojutro more'']]~~ (1992.) * ''Zaljubljen u ljubav'' ==~~Značaj~~ Spomen == U Podstrani se svakoga kolovoza od 1997. godine održava književna i kulturna manifestacija [[Dobrojutro, more\|"Dobrojutro more"]], u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, [[Drago Ivanišević\|Dragu Ivaniševića]], [[Jure Kaštelan\|Juru Kaštelana]] i [[Nikola Milićević\|Nikolu Milićevića]], kojima je [[Poljica\|poljički]] kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima. Nazvana je po [[Dobrojutro more\|istoimenoj]] Pupačićevoj pjesničkoj zbirci.

Josip Pupačić: razlika između inačica