Martin Luther: razlika između inačica

Do [[1537]]. godine Lutherovo je zdravlje zbog prekomjernog jela i pića, o čemu je pisao, bilo je ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga više zabrinjava preporod papinskog utjecaja, kao i oni potezi koje je on smatrao pokušajem [[Židovi|Židova]] da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje [[Isus]]ova poslanja. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao o Židovima sveukupno 16 manja i veća spisa (uključujući pisma i predavanja) od 1514. do 1546. godine, a tri su posebno gnjusna: 1543."O Židovima i njihovim lažima" (WA 53, str. 417-552), 1538."Pismo protiv Sabatera jednom dobrom prijatelju" (WA 50, str. 312-337) i 1543."O Schem Hamphorasu" (WA, str. 579-648), kao i polemike protiv papinstva i radikalnog krila reformista u istom stilu - [[Anabaptizam|anabaptista]] (Treba, međutim, spomenuti i da je Luther u ranijim godinama svoga djelovanja bio protivnik teološki motiviranog antižidovstva, te je tada napisao i poznato djelo "Isus Krist je rođen kao Židov" u kojem se zalaže za novozavjetni odnos prema Židovima koji je pozitivan, vidi Rimljanima 11. poglavlje). U njegovom pamfletu "O Židovima i njihovim lažima" iz 1543. godine Luther Židove sotonizira kao "utjelovljene đavle". Od vlasti zahtijeva: progon Židova, uništenje njihovih kuća i spaljivanje sinagoga, oduzimanje molitvenika, zabrana javnog štovanja Boga uz prijetnju smrtne kazne, oduzimanje sve imovine, prisilno slanje mladih Židova i Židovki na fizički rad, sažeto: "Da se svi mi oslobodimo tog đavolskog tereta". Ne začuđuje, da su ga Hitler i njegovi nacisti obožavali. Na Lutherov se rođendan 1938. dogodila "Reichskristallnacht" - "Kristalna noć". Evangelička crkva Njemačke (EKD) se snažno distancira od Lutherovog vjerskog antisemitizma. Ipak, njegove će antižidovske teze i pamfleti puni govora mržnje omogućiti stvaranje antisemitske Njemačke evangeličke Crkve (tzv. ''Deutsche Christen'') u doba nacizma, a koja je zastupala izrazito rasističke stavove, predstavljajući se crkvom arijevske rase. U zimu [[1546]]. godine Luther je zamoljen da razriješi spor između dva mlada grofa koja su vladala u području Mansfelda, gdje se rodio. Iako razmjerno star i bolestan, krenuo je na put, razriješio spor i, sudeći prema njegovim izjavama, poput: "Ljudi su sada bijedniji, nemilosrdniji, bestidniji i bezobrazniji, nego za vrijeme papinstva" (izvor: Walch, XIII, 19), "Postali su jednostavno stoka i nerazumne životinje" (izvor: Walch, I, 615), "Da mi Bog barem nije zamaglio oči, i da sam barem predvidio ove sablazni, tada nikada ne bih počeo propovijedati evanđelje" (izvor: Walch, VI, 920) i sl., pred kraj života razočaran umro [[18. veljače]] [[1546]]. u [[Eislebenu]]. O Lutherovoj smrti postoje tri kontradiktorna izvještaja svjedoka-očevidaca: Izvještaj "Historia", izvještaj dvojice liječnika i apotekara Johanna Landaua i izvještaj njegovog sluge Ambrosiusa Rudfeldta, prema kojim je on Luthera rano ujutro pronašao navodno obješenog za krevet (na baldahinu), ali što se uvijek iznova opovrgavalo i osporava.