Zvuk: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m uklanjanje izmjene 4886469 suradnika 193.198.171.39 (razgovor) |
||
Redak 9:
[[datoteka:Interferenz.jpg|mini|desno|250px|[[Interferencija valova|Interferencija]] dvaju kružnih valova.]]
'''Zvuk''' je [
Zvuk se širi bez prijenosa [[masa|mase]], ali se zvukom prenose [[Impuls sile]] i [[energija]]. U svezi s tim, definiraju se [[jakost zvuka|jakost]], razina jakosti, [[glasnoća]] i razina glasnoće zvuka ([[akustika]]). Kao i u ostalim vrstama valova, i u širenju zvuka očituju se pojave svojstvene svakom [[val]]nom gibanju, kao što su [[Apsorpcija (razdvojba)|apsorpcija]], [[Dopplerov učinak]], [[interferencija valova]], lom ([[refrakcija]]), odbijanje ([[refleksija]]), [[ogib]] ([[difrakcija]]).
== Svojstva ==d Što je materijal gušći, to se zvuk kroz njega prenosi duže i brže. Zvuk je određen, kao i ostali valovi, dvjema fizikalnim veličinama, [[frekvencija|frekvencijom]] i [[valna duljina|valnom duljinom]]. Broj titraja koje materijal čini u jednoj sekundi se naziva frekvencija, oznaka je ''f'', a mjerna jedinica Hz ([[Herc]]). Normalno ljudsko [[uho]] može čuti zvukove u [[frekvencija|frekvenciji]] od 16 [[Herc|Hz]] do 20 000 Hz. Sve zvukove frekvencije ispod 16 Hz nazivamo [[infrazvuk]]ovima ili podzvukovima, ahna, s druge strane, je razmak između dva susjedna najveća zgušnjenja, kao i između dva susjedna razrjeđenja, medija kroz koju se val širi.U osnovi zvukove možemo podijeliti na dvije skupine: [[šum]]ove i [[ton]]ove. Šum je zvuk koji nastaje nepravilnim titranjem zvučnog izvora pri čemu se frekvencija stalno mijenja, dok ton nastaje pravilnim titranjem zvučnog izvora i frekvencija je stalna.▼
U [[glazba|glazbi]], zvuk se razlikuje od [[ton]]a u užem smislu riječi i od [[šum]]a po odnosima parcijalnih tonova ili parcijala. Parcijali tona maksimalno su [[Harmonijsko titranje|harmonični]], dok su parcijali zvuka tek djelomično harmonični (više je neharmoničnih gornjih parcijalnih tonova nego kod zvuka), a kod šuma su odnosi parcijala posve neharmonični. Osnovna obilježja zvuka (visina, jakost, trajanje i boja) istoznačna su s osnovnim obilježjima tona, samo ih je teže precizno odrediti nego za ton. Pojam zvuk koristi se u glazbi, ponajprije u svakodnevnoj uporabi, i kao sinonim za pojedinačna i skupna obilježja zvuka (na primjer zvukovnu boju) ili osjetilni dojam zvučanja nekih [[glazbala]] ili ansambala (na primjer zvuk [[Orgulje|orgulja]], zvuk [[zbor]]a). <ref> '''zvuk''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67594] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
Zvuk se širi zbog [[elastičnost|elastične]] veze među [[molekula]]ma sredstva. U [[plin]]ovima i [[tekućina]]ma valovi zvuka su isključivo [[Longitudinalan val|longitudinalni]] (to jest šire se u istom pravcu u kojem se gibaju čestice medija pri titranju), dok u čvrstim tijelima valovi mogu biti također [[transverzalni val|transverzalni]], to jest čestice medija mogu titrati i okomito na pravac širenja vala. Zvuk se ne može širiti kroz [[vakuum]]. Izvor zvuka je uvijek mehaničko [[titranje]] nekog [[Tijelo (fizika)|tijela]]. Kad udarimo o neki predmet, na primjer trgnemo napetu žicu, čujemo zvuk, a taj osjet zvuka prestaje čim spriječimo da tijelo titra. Energija zvuka širi se nekim sredstvom (medijem) u obliku [[mehanički valovi|mehaničkog vala]]. To sredstvo je obično [[zrak]], a može biti i tekuće ili elastično čvrsto tijelo. Bez sredstva u kojem se šire mehanički valovi ne možemo čuti zvuk. Prema pravilnosti titranja razlikujemo ton, šum i [[buka|buku]]. Ton je zvuk koji se sastoji od [[Harmonijsko titranje|harmoničkih titraja]], dok su šum i buka smjesa titraja različitih [[frekvencija]] i [[amplituda]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
== Svojstva ==
▲
=== Izvori zvuka ===
|