Suradnik:Aradic-es/ignacio zuloaga/: razlika između inačica

 

==Životopis==

U dobi od 18 godina preselio se u Pariz, nastanio u Montmartreu, kako bi našao posao i obuku za slikara. Bio je prilično siromašan, i živio od nekih mršavih doprinosa svoje majke i dobronamjernosti zemljaka Španjolaca, kao što su [[Francisco Durrio]], [[Pablo de Uranga]] i [[Santiago Rusiñol]]. <ref> Brinton, C., 1916, str.13 </ref>

[[Slika:Ignacio_Zuloaga_y_Zabaleta_-_Portrait_of_Anita_Ram%C3%ADrez_in_Black_-_Google_Art_Project.jpg |mini|200px|Portret Anite Ramírez u crnom (1916.)]]

Zuloaga i njegovi pokrovitelji su osjećali omalovaženo 1900. godine, kada je njegova slika "Prije borbe bikova" odbijena za uključivanje u španjolsku postavu Opće izložbe u Bruxellesu. Godine 1899., jedna od njegovih slika izloženih u Parizu je kupljena za Luxembourg Palais. Međutim, on je izložio sliku na izložbi u Libre Esthetique u Bruxellesu, a viđena je u Modernoj galeriji u Bruxellesu. On je prihvaćen na Venecijanski bijenal 1901. i 1903. godine, <ref>[https://books.google.de/books?id=ANhXAAAAIAAJ&printsec=frontcover&dq=Quinta+Esposizione+Internazionale+Della+Citt%C3%A0+D%27arte&hl=en&redir_esc=y#v=onepage&q=Ignacio&f=false%7CQuinta Esposizione Internazionale D'arte Della Città Di Venezia 1903, Catalogo Illustrato], Third Edition; Premiato Stabilimento Dottore Chappuis, Bologna, 1903. str. 39</ref> i prikazao je 34 platna u Barceloni Međunarodnoj izložbi 1907. godine <ref> Brinton, C., 1916, str. 19-20</ref>

 

Među jednim od vidljivijih istaknutih djela su "Cristo de la Sangre" (''Krist od krvi'') ili "Hermandad del Cristo Crucificado" (''Bratstvo Raspetoga Krista''), na zaslonu u Museo Reina Sofia u Madridu. On je također slikao slične slike pojedinaca kako prolaze tradicionalna mrcvarenja poput raspetog Krista pod naslovom flagelanti (1900). Ove slike je hvalio [[Miguel de Unamuno|Unamuno]] u svojoj knjizi o ''De Arte Pictorico'' kao iskrenu predstavu Španjolske: pobožnu i tragičnu Španjolsku, crnu Španjolsku <ref> Esta Espana religiosa y tragica esta Espana negra quoted by Nancy Faires in This is not a Museum: The Guggenheim Museum Bilbao </ref> ukorijenjenu posebno u španjolskoj katoličkoj fascinaciju pokorom sakaćenja.

{{citat|To je jaki i slikoviti život koji Zuloaga nastoji prije svega zabilježiti, a to su narodni radovi netaknuti nemilosrdnim modernizmom koje on istrsžuje u najudaljenijim kutovima rodnoj zemlji. U ovom iskrenom traganju za srodnim modelima on oklijeva u prazno. On će pohađati satima fešte na periferiji nekog provincijskog grada, ili juriti dalje u planine, provodeći mjesece u isto vrijeme s krijumčarima i mazgarima, s praznovjernim fanaticima iz Ansa na krajnjem sjeveru Aragona ili s monaškim koljačima iz Las Baluecas, malog mjesta na južnoj granici Salamance. <ref> Brinton, C., 1916.</ref>}}

 

 

Jedna od američkih zbirki koja uključuje Zuloagine radove je Evergreen muzej i knjižnica Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu, Maryland. Službeno je u vlasništvu Evergreen House Foundation, neovisnog entiteta koji je započela Zuloagina velika prijateljica, filantrop Alice Warder Garrett (1877.-1952.), Evergreenova djela uključuju portrete u punoj veličini gospođa Garrett (1915; 1928); sjedeći portret veleposlanika Johna Worka Garretta (1872.-1942.); Španjolski krajobraz; slika temelji se na operi „Goyescas”; i krajobraz Calatayuda (Španjolska).