Inačica od 7. siječnja 2017. u 19:08 uredi 93.142.147.8 (razgovor) Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 1. svibnja 2017. u 17:39 uredi ukloni ovu izmjenu 83.131.180.221 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 20: ==Životopis== Nicolás Gómez Dávila rođen je [[18. svibnja]] [[1913.]] godine u [[Bogotá\|Bogoti]] u [[Kolumbija\|Kolumbiji]]. Otac mu je bio bogati trgovac i industrijalac.<ref name="strpięć">{{pl icon}} Krzysztof Urbanek, ''Ex occidente lux II'', [w:] Nicolás Gómez Dávila, ''Następne scholia do tekstu implicite'', izd. „Furta Sacra”, Varšava 2008., str. 5.</ref> Godine [[1919.]], kada je imao 6 godina, seli se sas [[obitelj]]i u [[Europa\|Europu]]. Mladi Nicolás se tada školovao u [[Pariz]]u kod [[Benediktinci\|benediktinaca]].<ref name="strpięć"/><ref name="Kalendarium">{{pl icon}} Kalendarium życia i twórczości, [w:] Nicolás Gómez Dávila, ''Nowe scholia do tekstu implicite'', izd. „Furta Sacra”, Varšava 2008., str. 13.</ref> Zbog teške [[Upala pluća\|upale pluća]], proveo je oko dvije godine kod kuće, gdje su ga podučavali privatni učitelji. Tada je razvio cjeloživotno zanimanje za [[Antička književnost\|klasičnu literaturu]]. Godine [[1936.]] se vratio iz [[Pariz]]a u [[Kolumbija\|Kolumbiji]]. Od tada više nije boravio [[Europa\|Europu]], osim šestomjesečnog boravka sa ženom, [[1948.]] godine. Godinu kasnije ([[1937.]]) se ženi sas Emiliom Nieto Ramos<ref name="Kalendarium"/> ([[1909.]]-[[1995.]]), sas kojom je imao dva sina i kćer.<ref>{{pl icon}} Krzysztof Urbanek, ''Ex occidente lux II'', [w:] Nicolás Gómez Dávila, ''Następne scholia do tekstu implicite'', izd. „Furta Sacra”, Varšava 2008., str. 6</ref>. U Bogoti je napravio ogromnu privatnu [[Knjižnica\|knjižnicu]] prikupivši više od 30.000 djela u njoj. Godine [[1948.]] je pomogao osnivanju Andskog sveučilišta u [[Bogotá\|Bogoti]].<ref name="Kalendarium"/> Godine [[1954.]] Nicolásov brat objavljuje prvi svezak njegovih djela; kompilacija bilješka i [[aforizam]]a pod nazivom ''Notas I''. Drugi svezak nikada nije bio objavljen. Knjiga je ostala gotovo nepoznata, jer je tiskano svega 100 primjeraka, a bili su predviđeni kao darovi za njihove prijatelje. Godine [[1959.]] objavio je malu knjigu [[esej]]a pod naslovom ''Textos I''. Također, drugi svezak opet nije bio objavljen. Ovi [[esej]]i su razvili osnovne misli njegove filozofske antropologije koja obiluje [[metafora]]ma. Nakon sloma vojne diktature [[1958.]] godine Dávili je ponuđeno mjesto glavnog savjetnika predsjednika države. Ponudu je odbio, kao i onu [[1974.]] godine kada mu je bilo ponuđeno mjesto [[veleposlanik]]a u [[London]]u.<ref name="Kalendarium"/> Iako je podržao kasnijeg [[predsjednik]]a [[Alberto Llera\|Alberta Lleru]] u rušenju [[Diktatura\|diktature]], suzdržao se od bilo kakve političke aktivnosti. Njegova [[Skepticizam\|skeptična]] antropologija blisko se temelji sa naučavanjima [[Tukidid]]a i Jacoba Burckhardta. Bio je duboko kritičan prema [[Drugi vatikanski sabor\|Drugom vatikanskom saboru]] kojeg je vidio kao duboku problematičnu adaptaciju prema svijetu. Posebno je osudio izuzimanje latinske liturgije, odnosno uvođenja bogoslužja na narodnom jeziku umjesto na [[Latinski jezik\|latinskom]], u [[Rimokatolička Crkva\|Rimokatoličkoj Crkvi]]. Slično [[Juan Donoso Cortés\|Juanu Donosu Cortésu]], Gómez Dávila vjeruje kako su sve političke pogreške u konačnici rezultirale od teoloških pogrešaka. Zato se njegova misao može opisati kao oblik [[političke teologije]]. Nicolás Gómez Dávila je sebe vidio kao kritičara [[Marksizam\|marksizma]], [[Demokracija\|demokracije]], [[Socijalizam\|socijalizma]], ideološkog [[Fašizam\|fašizma]] te slijepe vjere u napredak. Redak 49: [[Kategorija:Katolički laici]] [[Kategorija:Kršćanski filozofi]] [[Kategorija:Filozofi 20.-21. stoljeća]]

Nicolás Gómez Dávila: razlika između inačica