Miroslav Krleža: razlika između inačica

===Međuratno razdoblje===

 

 

Približavanjem [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] Krležina vjera u komunizam slabi i opada: pojava dijelom povezana s averzijom prema kanonima [[Socrealizam|socrealizm]]a koji su postali obvezatnima u razdoblju zreloga staljinizma, a još više čistkama u kojima je [[Staljin]] iskorijenio većinu stare boljševičke garde, a i sve Krležine prijatelje koji su završili kao prognanici u komunističkoj obećanoj zemlji. Zgađen nad svim opcijama koje su bile na političko-ideološkom meniju – od liberalno-imperijalnih [[demokracija]] koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija sila [[Antanta|Antante]], kasnijih geopolitičkih manipulatora u [[Versailles]]u, preko [[nacizam|nacističkog]] i [[Fašizam|fašističkog]] [[totalitarizam|totalitarizma]] kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunističke diktature (početni entuzijazam o planiranom društvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnošću realsocijalizma), Krleža je Drugi svjetski rat dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim sudruzima iz komunističke partije, ipak su ga željeli za potpredsjednika [[AVNOJ]]-e.<ref name="Čepo">[[Zlatko Čepo|Čepo, Zlatko]]. ''<u>[[Zvane Črnja]]: '''Sukobi oko Krleže''' (1983.)</u>'' (ocjene i prikazi) // [[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]], Vol. 16, br. 1 (1984.), str. 123. – [http://books.google.hr/books?id=XJZpAAAAMAAJ&q=brigadu 126.,] {{ISSN|0590-9597}} {{Citat|Zbog neprijateljske ofenzive Špoljarić nije otišao u Zagreb, već u 13. primorsko-goransku brigadu i nije obavio taj zadatak. Ne vjerujemo kako je to bila jedina Titova inicijativa da se na oslobođeni teritorij dovede Miroslav Krleža, kojemu je bilo namijenjeno mjesto potpredsjednika AVNOJ-e. (možda bi o tome mogao više reći Ivan Krajačić Stevo.)|Čepo, 1984., 126.}}</ref>